U suizdanju Općine Unešić i vlastitoj nakladi Mate Rajčića ovih je dana objavljena opsežna monografija "Zagora sol i svjetlo naše" u kojoj je taj 75-godišnji umirovljeni splitski ekonomist na više od 700 stranica opisao povijest, prirodne osobitosti, ljude i narodne običaje svoga rodnog mjesta Nevesta, općine Unešić, ali i dijelom cijele Dalmatinske zagore. Luksuzno otisnuta knjiga s 350 mahom kolor fotografija i rječnikom lokalizama (teška skoro 2,5 kg!) podijeljena je u 21 poglavlje, a svako je prožete prigodnim dvostisima ojkalice. Objavljeno je rekordnih više od dvanaest tisuća ojkavica i to ih je mahom Mate Rajčić sve sam sastavio na materinskoj ikavici. Autor je knjigu pisao gotovo cijelo desetljeće u svojim umirovljeničkim danima i sam ju je uradio, pa se između korica izmjenjuju povijesni, društveni, sociološki, folklorni i drugi zapisi, a kako čitatelju ne bi „dosadilo“ čitanje knjige, autor ih nakratko vodi u susjedne krajeve, pa čak i u povijest Hrvata u BiH. Knjiga je popraćena s tekstovima četvorice recenzenata.
Rajčica, Zagora sol i svjetlo naše je obiman prikaz Zagoranskog načina života iz autorove mladost, obogaćen povijesnim uvodom, narednim stihovima i rječnikom zaboravljenih pojmova koji odiše ljubavlju prema zavičaju, hrvatskom narodu. Autor svakom svojom riječju isijava ljubav i poštovanje prema svom zavičaju, koji je tijekom ukupne povijesti bio prepun ratova i nevolja, ali uvijek spreman boriti se za narodnu slobodu i kršćanstvo od dolaska i pokrštavanja Hrvata. Autor je zavirio u sve njemu dostupne knjige koje pišu o prošlosti Dalmatinski zagore i napravio jedan dobar pregled povijesti ovih prostora. Ova knjiga je svojim obimom i lemama koje obuhvaća, usudio bih se reći, nastavak velikog znanstvenog projekta „Dalmatinska zagora - nepoznata zemlja" iz 2007. godine. Kroz priču o Zagori gospodin Rajčić priča i priču o svojoj obitelji koja je neka vrsta metafore za život ostalih zagorski obitelji u proteklih dvjesto godina – ističe u svom popratnom slovu Davor Gaurina.
Mate se u svojim središnjim tematima predstavio kao vrstan skladatelj narodnih dvostihova - pjesama poznatih pod imenom ojkalice, kao fenomen kojeg karakterizira netemperirano dvoglasno pjevanje. Da napiše nešto što će ostaviti traga u sjećanju kroz ovu knjigu. Bravo Mate, poput kakvog insajdera upijo si značenje naše zagorske ojkalice proširujući glazbeni horizont kojeg je prepoznao i UNESCO, odnosno njegov Odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta te je 16. 11. 2010. uvrstio našu oj-kalicu na popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine koju treba hitno spašavati. Ovaj Matin temat treba jednostavno pročitati - ma koliko sličio na jednu panoramsku oporuku na menzuri (mjera) duha jednog davno prohujalog vremena. Mate svojim retropogledima i sjećanjima nudi mladima (možda i zadnji put da netko nudi) izravnu komunikaciju s materinim i babinim škrinjama kolektivne memorije - ključeve naših domova koje one čuvaju poput ključeva od nekog imaginarnog tabernakula – zaključuje svoj pogovor Jakov Grbeša.
Sadržaj knjige potvrđuje autorovo domoljublje, a ono ga često odvodi izvan prostora Zagore, koja je sukladno naslovu, predstavljala ono zbog čega se odlučio na pisanje ovoga rada. Budućim se čitateljima obraća uvodnim i završnim slovom. Čitateljima koji korijenima nisu iz Zagore. Autor je jasno pokazao svoju ljubav prema užem i širem zavičaju, nedvojbeno iskazao nacionalnu i vjersku pripadnost, a pri tome nije mario koliko će materijalnih sredstava izdvojiti tijekom rada na prikupljanju i oblikovanju svoje prve knjige. Nadam se kako će se ova knjiga naći u obiteljskim knjižnicama onih kojima je primarno namijenjena, a to su oni koji se identificiraju s Unešićkim prostorom – zapisao je u svom pogovoru Nedjeljko Marinov.
Ova veleknjiga je svjedočanstvo autorove ljubavi o svom užem (i širem) zavičaju, pozivnica i svim ostalim sinovima iz „Vlaške“ da vrate dug kamenu koji im je usadio vjekovno domoljublje i čvrste moralne okosnice, i da na tragu misli sv. Thomasa Morea kako baština nije čuvanje pepela nego prenošenje vatre, u lugu zapuštenih ognjišta pronađu neugasle žeravice koje će procvjetati u nove iskre za hranjenje tropletnih plamova cjelokupne hrvatske baštine – zapisao je Mladen Vuković.
