- Danas smo imali relativno bliski susret sa primaton! Dva mala diteta, žena i ja smo išli na Pudaricu, preko kamenih skali. I pošto je bila puna, išli smo preko stijene na onu malu plažicu sa spiljon, prema onon uzurpatoru.
I sin od 4 godine je htio vidjeti što piše na natpisu na onoj ogradi i samo smo se približili na kojih 30-ak metara od te ograde, dakle ne baš pretjerano blizu onoj ograđenoj plaži i onaj dobro znani opjevani pacijent je počeo nedefinirano vikati na nas i lamatat rukama ko čimpanza. Uglavnon, nismo ni išli dalje, viknuo san mu nešto tipa "neka dođe dolje ako je frajer". I to je bilo to, ni glasa više, ostali smo na toj plažici cijeli dan. Nama više nisu, ali u nekoliko sati, koliko smo bili tamo, on i njegova žena urlali su tako na dvadesetak ljudi. I to se apsolutno nitko nije približio ni na 50 metri od "njegove" plaže, piše Morski.
U pitanju su bili: djeca koja rone, ljudi na SUP-ima u prolazu, na luftmadracima, neki se nisu ni približavali plaži. Ljudi su bili vidno šokirani i nitko se s njim nije htio svađati, samo bi se okrenuli i otišli.
Sjećan se da me isti taj gađao nekakvin kamenčićima (poslije su mi rekli ljudi da ima fijandru/praćku) prije jedno 5 godina. Danas za divno čudo nisam primjetio da je ikoga gađao, tako da ipak ima nekakvog pomaka valjda - kaže ovaj gost koji se pita kako to nikoga ne smeta i kako to ovaj čovjek može raditi godinama i tako okupirati pomorsko dobro?
Zbog birokratske zavrzlame maltretira ljude koji imaju pravo biti na pomorskom dobru
Prije tri godine novinar 24 sata Denis Mahmutović došao je do ovog čovjeka ne bi li mu razjasnio zašto to radi.
Kako pomorsko dobro može biti ičiji posjed? Pazite ovaj birokratski preokret.
Tehnički gledano, plaža s koje je tjerao ljude, pripada njemu! Barem tako piše u rješenju riječke Lučke kapetanije iz 2018. koje je ustupio novinarima. Prema rješenju, u zemljišnim knjigama muškarac je vlasnik čestice koja seže sve do mora i, da skratimo neobičnu administrativnu vratolomiju, navodi se da se tu uistinu radi o pomorskom dobru, ali ono nije provedeno u zemljišnim knjigama.
Dakle, N,Š. jest vlasnik čestice na kojoj je određena granica pomorskog dobra, ali ona nije provedena u knjigama i zato mu nije potrebna nikakva koncesija. Prema tadašnjem rješenju lučke kapetanije, nije bio u prekršaju! Smije je koristiti, a i po potrebi ograditi, sve dok se granica pomorskog dobra ne utvrdi u zemljišnim knjigama. Je li se od tada, od 2018., išta promijenilo? On kaže da nije.
- To je moj pašnjak i ne dam na njega. Ako ne mogu braniti svoje privatno vlasništvo, što mogu? Što mi je onda još ostalo? - pitao se tada, a vjerojatno se isto pita i danas, piše Morski.
