Za Dalmaciju Danas piše mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije
[dropcap]N[/dropcap]ovogodišnje odluke donose neku novu nadu, uzbuđenje, potrebu da budemo uspješniji i da nam nova godina bude kvalitetnija i ispunjenija od prethodne. Što želite od nove godine, koje su to svari koje odgađate, što je to što vas veseli, o čemu maštate, čemu se nadate? S kime želite dijeliti svoj dan, svoje trenutke, svoje snove, koga želite u svom životu, a koga ne?
Novu godinu mnogi vide kao priliku za novi početak, pa nije čudno da baš u ovo doba donosimo odluke kojima se želimo promijeniti. Najčešće dajemo sebi obećanje da ćemo biti bolji, sretniji, mršaviji, više štedjeti, više se odmarati, družiti i provoditi vrijeme u prirodi… Kraj stare godine i početak nove, simbolika je novog početka i nade u bolje sutra. Idealno vrijeme za okretanje nove stranice, vrijeme novog kalendara, odbacivanje loših navika i stjecanje boljih. Međutim, istraživanja pokazuju da samo deset posto ljudi dugoročno i provede svoje odluke. U čemu je tajna? Nema je. Disciplina i poneki savjet za prevladavanje krize kad posustanemo. Dok uživamo u blagdanskoj idili kad je sve pomalo pretjerano (hrana, alkohol, druženje, spavanje) često dolazi do nerealnih očekivanja i ciljeva koje nismo u stanju ispuniti i veoma brzo odustajemo od njih. Najbolje bi bilo novogodišnje odluke donijeti par dana nakon praznika kad su naši stavovi realniji i kad možemo realnije razmišljati i vidjeti što zbilja možemo promijeniti. Ponekad ni ovaj odmak puno ne pomaže. Sigurno poznajete nekoga tko već godinama donosi iste odluke. Jedna moja, iste odluke i iste želje, ponavlja iz godine u godinu. Želi sve ono što žele na izboru za miss, mir u svijetu i očuvanje šuma uz to i smršaviti, početi vježbati, prestati pušiti, početi štedjeti, naći srodnu dušu. Velikim brojem odluka pokazuje da joj do ni jedne nije stalo.
Želje ili odluke?
Ne znam za vas, ali moj popis novogodišnjih odluka, iz godine u godinu, sve je kraći. Nekad su to bili kilometarski popisi. Većina odluka, zapravo je bila potpuno gubljenje vremena, samozavaravanje koje se radi vrlo ishitreno s "visokim postavljanjem ljestvice", bez ikakve ozbiljne namjere da im se zbilja i posvetim. Danas je to jedna ili dvije odluke. Zapravo su to više želje, a manje odluke. Želje koje želim ostvariti. Vjerujem da kraći popis dolazi s godinama i s iskustvom ne ostvarenih ranijih želja. Danas donosim odluke onda kad moram ili kad želim, radi sebe ne radi drugih. Bez obzira na datum ili dan u tjednu.
Jeste li čuli onu „Od ponedjeljka počinjem vježbati!“. Zašto ne od srijede ili četvrtka? Zar srijeda ili četvrtak nisu dobri za trening? Vjerojatno zato što do ponedjeljka ima još vremena za odustajanje. Ono što često radimo je odugovlačenje odluka i čekanje na idealne uvjete za njihovo ostvarenje. Ne čekajte savršene okolnosti ili odobravanje svih oko vas da završite nešto što traje godinama ili krenete u nešto novo. Ne čekajte da vam se zvijezde poklope, da započne novi tjedan ili mjesec ili da netko drugi učini nešto za vas. Započnite ostvarenje svojih ciljeva već sad, jer nema boljeg trenutka od ovog ili ga neće ni biti.
Ne odustajte, kriza je dio puta ka cilju
Volimo vjerovati da prolaskom vremena postajemo bolji. Jeli to zapravo tako? Godina koja je za nama, naučila nas je mnogobrojnim lekcijama. Dala nam je puno prilika za promjenu na bolje. Godina puna gubitaka, trauma, stresa i kriznih događaja (korona virus, potres) ali i učenja. Trebali bi shvatiti koliko je važno voditi računa o sebi i drugima, koliko je dragocjeno vrijeme koje posvećujemo dragima i koliko su redovna fizička aktivnost i zdrav način života važni za fizičko i mentalno zdravlje.
Bojimo se promjena. Lakše je ići dobro utabanim i poznatim stazama. Sigurnije je. I još nešto jako važno. Ako ste napravili jedan propust, npr. preskočili trening, zapalili cigaretu ili nešto treće, ne znači da je sve što ste do tada postigli, palo u vodu. Nemojte biti prestrogi prema sebi. I ono najvažnije, ponovno krenite. Kriza je dio puta ka cilju. Jer “nije planina ta koju osvajamo, već sami sebe“ riječi su čovjeka koji je prvi osvojio Mount Everest. Ne radi o borbi s planinom, već sa samim sobom.
A ja? Ja sam donijela odluku koju ću ovaj put ostvariti. Ne, nije Mount Everest, ali je odmah do nje. Očekujem vas tamo.
Čitamo se!
