Put do uspjeha, tako kažu, posut je trnjem.
Ima nešto u toj tvrdnji ali ako to preslikamo na domaću glazbenu scenu to i ne izgleda baš tako. Nekima je potreban tek oskudni komadić odjeće za pokaz i dokaz, za putovanje do zvijezda. Ali to su neke kratkotinjajuće zvijezde koje nemaju veze sa glazbom, pjevanjem.
Ali postoje i neke druge životne priče koje počivaju na upornom radu na sebi, poput priče o mladoj pjevačici Domenici koja je već svojim prvim nastupom na estradnoj sceni privukla pažnju slušateljstva s atipičnim i toliko priželjkivanim adutima: skromnošću i kvalitetom, ozbiljnim pristupom pjesmi s daškom otoka koji je dao sjajne pjevače.
Domenica je Korčulanka iz Vele Luke, ali i Splićanka, prijazna i draga djevojka s kojom je gušt proćakulati.
Kaže da je „u glazbi“ otkad zna za sebe.
- Rođena sam na otoku Korčuli (za koji kažu da je najmuzikalniji otok). Mislim da mi otočani imamo taj 'gen za glazbu' u sebi, a obrazovanjem sam to razvijala.
Je li bio prisutan strah za prvi nastup, je li za to trebalo imati i malo hrabrosti, samopouzdanja?
- Apsolutno da! Za izlazak na scenu i u javnost trebalo je dosta hrabrosti, ali poticaji i ohrabrenje dolazili su iz obitelji, ali moram priznati da sam imala sreću da je podrška i poticaj dolazila od poznate glazbene obitelji Huljić s kojima dugo surađujem. Tu sampronašla dragu i simpatičnu vršnjakinju i prijateljicu Hanu, te korak po korak započela sam svoj „drugi život“ koji sam pronašla u glazbi. Najprije sam pjevala na demo snimkama za druge izvođače, a nakon nekog vremena provedenog u toj atmosferi okušala se i sama, te postala njihov izvođač.
Prvi izlazak je bio na velikoj sceni. Ništa manje nego na Festivalu zabavne glazbe Split 2017.?
- Da, to mi je puno pomoglo. Tad još nisam bila svjesna da će pjesma 'Kad sam s tobom' i Splitski festival biti početak moje karijere.
Iduće godine "Mi protiv nas" na istoj sceni. Je li duet s Damirom Kedžom bio dogovoren ili ste se slučajno „našli“ u toj pjesmi?
- Pjesmu "Mi protiv nas" koju je Ivan Huljić napisao prije moje karijere, a ja sam otpjevala demo snimku. Ta pjesma me nekako „dotakla“ i po prvi put sam poželjela da je to moja pjesma, što mi se kasnije i ostvarilo. Čuvali smo pjesmu za idući Festival, a u međuvremenu smo shvatili da je pjesma idealna za duet tako smo zajednički odlučili da to bude Damir. Drago mi je da imamo zajedničku pjesmu koju je publika odabrala za Grand prix, a bila je nominirana i za druge nagrade Cesaricu, Bilo naroda kao 'pjesma godine'. Zahvaljujući ovom poslu upoznala sam puno predivnih ljudi, neki su mi postali bliski suradnici, a neki od njih i bliski prijatelji.
Možeš li izdvojiti jednu svoju pjesmu?
- Jednostavno ne mogu! Svaka pjesma mi je obilježila neko razdoblje ili me naučila nečemu. I svaka ima svoju priču.
Sad je aktualan tvoj prvi album, kako se osjećaš i kakve reakcije očekuješ?
- Prve reakcije su pozitivne sudeći po komentarima na društvenim mrežama. Najvažnije mi je da ljudi rado slušaju i pjevaju na mojim koncertima. Pjesma „Ćiribu ćiriba“ četvrta je snimljena pjesma ove godinu. Neizmjerno mi je drago što imam priliku raditi s ljudima koji žele i mogu tako brzo pisati lijepe pjesme, s druge strane to je pjesma po kojoj sam nazvala album i mislim da je stvarno posebna i magična.
Domenica nema nekih posebnih želja za idući duet.
- Morala bih prvo čuti pjesmu da bih znala odredit duet, govori nam.
Ova skromna djevojka tvrdi kako ne voli previše planirati, ali zna jednu stvar:
- Sigurno ću se baviti glazbom!
Svoju prošlost ne bi mijenjala no, s otužnim glasom veli da je htjela ići u Italiju na koncert Pina Danielea, jednog od njoj omiljenih talijanskih izvođača koje uvijek rado sluša.
- Nažalost, preminuo je i jako mi je žao da ga nisam imala prilike slušati uživo, kaže Domenica.
Kako komentiraš današnju muziku koju slušaju mladi, daješ im li podršku ili imaš neku svoj stav? Misliš li da mlade generacije polako gube interes za hrvatskom glazbom?
- U mom djetinjstvu slušali smo glazbu koju su naši roditelji slušali, s izuzetkom da smo u školi međusobno posuđivali kazete, kasnije CD. Danas je svima sve dostupno, što je u jednu ruku puno jednostavnije, jednim klikom možeš sve. Ne bih komentirala previše današnju glazbu jer svatko ima pravo slušati ono što voli i želi. Hrvatska ima sjajne mlade izvođače. Možda nam fali još mladih autora, ali misim da nema straha za hrvatsku glazbu.
Nedavno si bila u Frankfurtu na koncertu „Hrvatska noć“ u kojem si sudjelovala, možeš li našim čitateljima opisati kakav je osjećaj stati pred tolikom publikom i kako teku nastupi pred koncerte?
- Neopisiv je osjećaj pjevati ispred 12 tisuća ljudi. Tih par dana u Frankfurtu vladala je pozitivna i prijateljska atmosfera, tako da sam znala da će biti i koncert takav. Kući sam se vratila puna dojmova, lijepih uspomena, novih poznanstva i bogatija za jedno veliko iskustvo.
Uz pjevanje, postoji li još neko zanimanje kojim bi se bavila ili si se htjela baviti?
- Za vrijeme studija krenula sam raditi u glazbenom vrtiću i školi, radila sam par godina, ali ubrzo sam shvatila da je teško to uskladiti uz pjevanje koje zahtjeva puno slobodnog vremena i česta putovanja.
Baš kao prava otočanka vrijeme uglavnom, kada nema obveza provodi uz more, šetnjama po prirodi sa prijateljima i svojim psićem. Budućnost ne možemo predvidjet, no jedno je sigurno, ova mlada dama nam ima još štošta za pokazati, pred njom je dalek put, mi joj želimo svu sreću. Izgleda da Vela Luka, rađa glazbenike iznova i nanovo, koji svoj put nađu, te čije pjesme ostanu zapisane velikim slovima.
