Burčul je među posljednim nogometnim romanticima u Dalmaciji, sa 44 godine u životnom kalendaru i dalje trese mreže u dresu Hajduka iz Pridrage a kultni status stekao je nastupima u dresu Raštana, nogometne momčadi koja je krajem prošlog desetljaća harala dalmatinskim travnjacima.
Popularni Daćo (nadimak je dobio od brata) prve je nogometne korake napravio u omladinskom pogonu Zadra, potom se preko Arbanasa, Galovca, Raštana i Posedarja našao u situaciji da se okuša u prvoligaškom nogometu.
- Igrao sam treću ligu u Posedarju, odigrali smo odličnu sezone, bili smo prvaci lige, trener Mladan Vranković me pitao bi li išao na probu u Rijeku? Bio sam zatečen jer o prvoj ligi nisam razmišljao ali sam pristao i otišao na Kantridu, tada je trener Rijeke bio Nenad Gračan. Ostao sam u Rijeci dvije sezone, promjenilo se dosta trenera, kod nekih sam igrao kod nekih nisam, ali pamtim samo one lijepe dane, imam i jedan prvoligaški pogodak. Danas, moram sam sebi priznati da se nisam dobro snašao u Rijeci, al neću sad žaliti za time – rekao nam je Goran Burčul.
Igrao si poslije prvu ligu u Muri gdje imaš i tri prvoligaška pogotka no Dalmacija te najbolje upoznala u dresu kultne momčadi sa kraja prošlog desetljeća, momčadi Raštana koja je doslovno harala ligom, bili ste prvaci lige dvije godine zaredom ali se nažalost nije ušlo u viši rang:
- Igrao sam u Raštanama od 2007 do 2012, na poziv tadašnjeg predsjednika Miše Čirjaka sam se pridružio Raštanama, vjerovao sam da bi mogao biti dobar projekt. U prvoj smo sezoni izborili ulazak u treću ligu gdje smo se odmah u prvoj sezoni borili za naslov sa RNK Splitom, osvojili smo drugo mjesto kao i godinu iza odmah iza Dugopolja. Poslije smo bili prvaci lige dvije godine zaredom (2011 i 2012 godine), igrao sam sa jako dobrim igračima u Raštanama poput Igora Banovića, Roka Mišlova, Dragana Župana i mog kolege u napadu Marka Gospića. – kaže Burčul.
115 golova u 5 godina, partner u napadu igrao sa čačkalicom u ustima!
U pet sezona u dresu Raštana zabio si impresivnih 115 pogodaka, otkrij nam tajnu kako je ta momčad bila toliko nadmoćna u Dalmaciji?
- Bili smo odlična klapa, poslije svakog treninga, ostali bi ispred jedne male trgovinama u Raštanama i popili pivo, uz dobru šalu i opuštanje. Svaki utorak smo imali večeru, skupili bi međusobno novce i družili se, napunili bi baterije za cijeli tjedan.
Pamtiš li neke anegdote iz toga vremena?
- Kako ne, moj partner u napadu legendarni napadač Marko Gospić koji je po zanimanju lovac je igrao utakmice sa polovicom čačkalice u ustima! Možda nije sve ali 80% utakmica sigurno je igrao sa čačkalicom. Putovali smo iz Dubrovnika do Zadra, i ponudi se naš suigrač Igor Banović da će raditi sklekove do Zadra, al da je svaki sklek kuna, čovik je radia sklekove cilim putem i zaradio preko tisuću kuna! To je bio urnebes u autobusu, nezaboravna vremena.
I sin Roko se također bavi nogometom, igrali ste jednu sezonu zajedno u Pridrazi, kako se njegova karijera razvija?
- Sin Roko ima 22 godine, on se prebacio na mali nogomet, trenutno je u Italiji, igra u drugoligašu pod imenom Buldog Lucrezia, u jednom manjem mjestu 50 km od Ancone – ponosan je Burčul.
Žena se najviše veseli nogometnoj mirovini a on i dalje sanja naslov
I sa 44 godine ne manjka ti motivacije, trenutno si u redovima Hajduka iz Pridrage, u dvije i pol godine Hajduka zabio si 47 golova, razmišljaš li o nogometnoj mirovini?
- Motivacije mi ne manjka, jednostavno volim trenirati i družiti se s ljudima, od moga Galovca gdje živim do Pridrage ima 25 kilometara, dakle svaki trening prijeđem 50 kilometara al to mi je gušt. U Hajduku iz Pridrage se radi ozbiljno i to me drži. Al razmišljam o kraju karijere na kraju ove polusezone. Napravit ću sve da sa Hajdukom osvojim naslov prvaka Zadarske županije i završim karijeru. Završetak karijere će najviše razveseliti moju ženu, koju ovu putem pozdravljam jer ovo bez nje ne bi uspia napravit – zaključuje Goran Burčul jedna od istinskih legendi baluna u Dalmaciji.
