Katoličku Crkvu u Italiji duboko je potresla vijest o smrti vlč. Mattea Balzana, 35-godišnjeg svećenika koji si je oduzeo život u subotu, 5. srpnja.
Da se nešto čudno događa vjernici su shvatili kada nije odslužio nedjeljnu misu. Ubrzo nakon toga, njegove kolege pronašle su mladog svećenika mrtvog u njegovoj župnoj rezidenciji u gradu Cannobio u talijanskoj regiji Pijemont, dijelu biskupije Novara, prenosi CNA.
U dirljivoj poruci, vlč. Franco Giudice, biskupski vikar za kler i posvećeni život u biskupiji Novara, podsjetio je da „samo Gospodin, svakoga od nas prožima i poznaje, te zna kako razumjeti najskrivenije tajne ljudske duše“.
“Podižemo Bogu milosrđa molitvu za don Mattea, našeg brata u svećeništvu, izražavajući našu ljudsku blizinu, u ovom dramatičnom trenutku, njegovoj obitelji i cijeloj župnoj zajednici Cannobio”, napisao je Giudice.
Jedna od Balzanovih župljanki, Maria Grazia, izjavila je za novine Il Secolo d’Italia da joj je prije nego što si je oduzeo život, u vezi sa samoubojstvom druge osobe bliske župi, don Matteo rekao da „nitko ne zna što čovjek ima u sebi kada počinja tako ekstreman čin“.
U ponedjeljak 7. srpnja poslijepodne održano je molitveno bdjenje u crkvi sv. Viktora u Cannobiju. U utorak, 8. srpnja, u 10:30, biskup Franco Giulio Brambilla predvodio je misu zadušnicu za pokojnog svećenika. Nakon mise, pokop je održan na groblju u Grignascu, oko 88 kilometara jugozapadno od Cannobija.
Pojedini kolege svećenici istaknuli su kako tragični događaj ukazuje na hitnu potrebu pružanja podrške i pratnje njihovoj subraći, koji često sami nose velike odgovornosti i izazove, javlja Bitno.net.
Vlč. Francisco Javier Bronchalo, svećenik biskupije Getafe u Španjolskoj, naglasio je da svećenici „nisu superheroji“ i da poziv ne ublažava patnju.
Objasnio je da „usamljenost svećenika nije toliko fizička koliko emocionalna“ te je naglasio potrebu za podrškom.
Bronchalo je također izjavio da „ravnodušnost ubija više od mržnje“ i požalio se što mnogi svećenici žive „u klimi ravnodušnosti, osuđivanja i pretjeranih zahtjeva”. “Ako pogriješimo, to se obično ističe. Ako nešto učinimo ispravno, nitko obično ništa ne kaže.“
U tom kontekstu, španjolski svećenik je primijetio da ovo samoubojstvo „nije izoliran slučaj“, već simptom koji na vidjelo iznosi „zajednice koje puno zahtijevaju, a nude malo podrške. Koje primaju, ali ne daju [podršku]. Simptom svećenika koji ušutkaju svoju bol iz straha ili srama, a zatim se razbole i prolaze kroz kušnju.“
Bronchalo je istaknuo potrebu „ponovnog otkrivanja čovječnosti svećenika“: „Mi nismo službenici obreda. Mi smo siromašni ljudi krhkih duša koji su sve ostavili i bili zaređeni puni nade. Ne treba nam sažaljenje, već istina, molitva, ljubav, zajedništvo. Bog nas podržava, ali nitko od nas nije imun na takvu tragediju“, dodao je.
Studija objavljena 2020. godine otkrila je da je najmanje sedam svećenika okončalo život samoubojstvom u Francuskoj tijekom razdoblja od četiri godine.
Prema podacima Udruženja katoličkih svećenika u Irskoj, najmanje osam svećenika oduzelo si je život u posljednjih 10 godina. Drugi zabrinjavajući primjer je Brazil, gdje je 40 svećenika umrlo samoubojstvom između 2016. i 2023. godine.
Ovi su događaji često su povezani s prekomjernim radom i previše odgovornosti, lošim mentalnim zdravljem, uključujući anksioznost i depresiju, kao i kulturom pretjerane zahtjevnosti prema sebi i klerikalizmom.
