Da nije bilo te teške ozljede glave, naš Josip bi se sigurno brzo oporavio. Svi organi osim mozga bili su potpuno zdravi. Nažalost, njega više nema, ali doniranjem organa spasio je najmanje četiri života, tako su liječnici rekli mom bratu, započinje priču Ivica Štrok, stric Josipa Štroka (31) iz Krapine, koji je preminuo nakon premlaćivanja u Irskoj. Josip je u Irskoj radio posljednjih nekoliko godina. U subotu 30 ožujka, pred Uskrs, prijatelj iz susjednog sela u Hrvatskoj David D., pozvao ga je na druženje. Družili su se u središtu Dublina prije nego što su se vratili u područje Clondalkin. Prema izvješćima, posvađali su se s grupom ljudi ispred trgovine u četvrti Towers Road prije nego što su se ukrcali u autobus i krenuli prema Grange View Way. Nakon što su stigli u to naselje s leđa su ih napala četvorica, piše 24 sata.
Slijedili ih pa napali s leđa
Ivica o napadu ne zna mnogo, kaže da je irska policija jako zatvorena u davanju informacija kako ne bi ugrozili istragu. Ipak, on i njegova supruga Štefanija dojma su da se motiv napada pokušava zataškati.
- Mi ne znamo tko su napadači, ali čovjek im je jasno rekao: 'U Irskoj ste, pričajte engleski', i opsovao nešto. Njih su dvojica pričali po zagorski, na našem jeziku, oni su njih čuli. Došlo je do verbalnog sukoba, pratili su ih do kvarta i napali ih s leđa. Taj dečko koji je bio s njim je pao i onesvijestio se i to mu je vjerojatno spasilo život, a naš je Josip očito ostao stajati. Kažu da su ih udarali nekakvim metalnim palicama, Josipu su razbili glavu i nanijeli teške povrede mozga. Čitam u medijima da policija tvrdi da imaju kvalitetne snimke. Ako imaju snimke, zašto ne uhite nekoga? Žele sve prikazati kao napad neke ulične bande, da nije motiv mržnja prema strancima jer u Irskoj imaju jako puno stranaca, da ne bi Irska došla na loš glas - uvjeren je Ivica.
Priča o problemima s kojima se njegov brat Nedjeljko, Josipov otac, susreo otkad je stigao u Irsku.
- Niti prevoditelja mu nisu osigurali, ni smještaj, praktički nikakvu pomoć. Da nema naših ljudi i stranaca koji su mu pomogli, mogao bi sjesti i plakati. Dali su mu papire na engleskom jeziku i sad ti ispuni dokumentaciju na stranom jeziku za svoje mrtvo dijete. Ne znaš ni kako se zoveš, a moraš sam ispuniti papire. Pa ne znaju svi engleski. Moj brat govori malo, ali ne dovoljno da se može sam snaći i obaviti što je trebalo. Na sreću, David malo bolje govori engleski pa je pomogao riješiti dokumentaciju. Trebali su dati jednog čovjeka iz veleposlanstva da im u tome pomogne. Čemu služi naše veleposlanstvo u Dublinu ako ne da pomogne u ovakvim situacijama - ogorčen je Ivica. Dodaje da je njegova brata pet dana po Dublinu vozio čovjek koji mu praktički nije ništa.
Izbacili ga u papučama
- Sestra od žene bratova kuma živi i radi u Irskoj. Njezin suprug je taksist i kod njih je i odsjeo, on mu je najviše pomogao. A što su tek napravili malom Davidu? Njega su iz bolnice, jer nije imao teške ozljede, u papučama izbacili van na cestu. I on jadnik, otišao je gazdi gdje je stanovao, koji je u međuvremenu promijenio bravu i bacio mu stvari na hodnik. Dok je tako zbunjen hodao po ulici, zvali su ga iz ambasade i pitali gdje je. Nakon što im je rekao da hoda po ulici u papučama, rekli su mu da im javi gdje je kad nađe smještaj, dakle nikakvu pomoć ni on nije dobio - govori Ivica.
Otkriva nam kako se njegov brat u Irskoj suočio s još jednim problemom. Naime, nakon što je ispunio i predao papire da želi preuzeti tijelo sina i dopremiti ga u Hrvatsku, saznao je da je njegova bivša supruga, Josipova majka, također zatražila da preuzme tijelo.
- Htjela je Josipa pokopati u Engleskoj da joj bude blizu. Ne želim govoriti ništa ružno o njoj, ali ona je otišla i ostavila dijete ocu. Moj je brat bio Josipov skrbnik i Josip je živio ovdje 22 godine, a onda je počeo putovati i raditi u inozemstvu. Tu je odrastao, bio je svaki dan s nama, mi smo svi ovdje i sad da ga zakopaju tamo u Engleskoj, u Londonu, da mu nemamo gdje ni lampaš zapaliti... Tko bi mu plaćao grob kad nje više ne bude? - pita se Ivica.
Kaže da su zbog svega morali angažirati i odvjetnika kako bi dokazali da majčin zahtjev nema pravne osnove. I dalje ne znaju kad će Josipovo tijelo stići u Hrvatsku ni kad će ga moći dostojno ispratiti, no barem znaju da će počivati na rodnoj grudi, a ne negdje u tuđini, piše 24 sata.
