"Nije vam ćaćino pa da prodajete!" Tipična je dalmatinska uzrečica puna bijesa, opomene, neslaganja kad se radi o nečemu što nije dobro. A legalno je. I to u slučaju parcele 2266/1 k.o. Donja Podstrana, Općina Podstrana. Jedna je to od parcela u njenom vlasništvu uz strožanačku obalu između hotela Lav i Edena na lokaciji poznatoj kod starosjedilaca kao Jadranska straža.
Radi se 3.823 kvadrata šume koja je od Općinskog vijeća Podstrane proglašena građevinskim zemljištem vrijednosti procijenjene prije više od 10 godina na 20 milijuna kuna, a danas joj je stvarna vrijednost vjerojatno više nego dvostruka - 6 milijuna eura ili 1.570 eura po kvadratu. Cijena je to zapravo bagatelna jer su općinske strukture predvidjele da se može graditi objekt s 11 etaža (Po+Su+P+8) s ukupno više od 20.000 kvadrata u betonu uz samu obalu, odnosno do pomorskog dobra.
Po+Su+P+8
"Na dijelu područja uz apartmansko naselje "LAVICA", koji je označen kao M5a u grafičkom dijelu elaborata, kartografski prikaz broj 4. 'Građevinska područja naselja' u mjerilu 1:5.000, može se ishoditi dozvola za građenje jedne višestambene, višestambeno - poslovne građevine, građevine ugostiteljsko turističke namjene (hotel, aparthotel, pansion) ili javne i društvene namjene (dom za starije i nemoćne i sl.), s pratećim ugostiteljskim sadržajima), prema sljedećim uvjetima:
- minimalna površina građevne čestice 3500 m2;
- maksimalni koeficijent izgrađenosti k igP = 0,6;
- maksimalni koeficijent izgrađenosti k igN = 0,45;
- maksimalni nadzemni koeficijent iskorištenosti k is N = 2,50;
- maksimalni broj etaža: Po+Su+P+8;
...", izvod je iz važećeg Prostornog plana Općine Podstrana.
Od vinograda do šume betona
Skupina Podstranjana okupljena 1934. godine u udruženju "Jadranska straža" otkupila je od jednog vinogradara njegove parcele, zasadila na njemu borove i taj prostor ostavila svim građanima Podstrane u naslijeđe. Nezavisna država Hrvatska je 1941. ukinula sva udruženja i njihova imovina je postala vlasništvo države, da bi na kraju Republika Hrvatska prepustila imovinu općini. Ova jedina preostala zelena oaza u cijelom Strožancu postala je na temelju Zakona o obnovi prirode, Green deala Europskog parlamenta iz srpnja 2023. godine i hrvatskih aktualnih zelenih politika - za beton spremna.
Istina, natječaj još nije objavljen niti je njegove prihode Općina predvidjela za ovu godinu.
"To se nikad ne radi zadnju godinu mandata da se ne talasa. Računamo dogodine u svibnju kad prođu lokalni izbori onda će vjerojatno osvanuti i natječaj jer su preduvjeti za prodaju pripremljeni. Onda ćemo vidjeti čiji će prst biti najbrži", priča nam Dražen Vlašić, vlasnik susjedne pošumljene parcele koja je po Prostornom planu ostala u zelenoj zoni. Njegova parcela je proglašena izuzetno krajobraznom vrijednom koja štiti prostor od erozije, a eto susjedna općinska, koja je također pod borovima - nije.
Podstranjski Eiffelov toranj
Vlašić je član lokalnog odbora Matice Hrvatske koja ne posustaje da Podstrana ne dobije svoj "Eiffelov toranj" uz samu obalu jer kako kaže, poučeni splitskim iskustvom, nije isključeno da zgrada na parceli Jadranske straže ne dobije i bitno više etaža od dozvoljenih 11. I eto prilike za dobrom zaradom, trgovinom utjecaja i nejavnih usluga na račun javnog dobra. Pitanje je i što će se dogoditi i s pristupom plaži. Primjedbe su upućivane na vrijeme izrađivačima prostornih planova u postupku javnih rasprava, no one su odbačene kao neosnovane i nestručne, bez suvislog obrazloženja, tvrdi Vlašić.
"Očito je da je vlasnik prostora naložio stručnjacima, izrađivačima gdje će konja vezati. Kuće su legalizirane, ljudi se bave turizmom, imaju apartmane, ali pristupa plaži neće biti. Te kuće imaju vrijednost samo zbog blizine mora i šume. Umjesto šume bit će podstranjski Eiffelov toranj. Bit će to zgodna razglednica koja će privlačiti turiste", sarkastičan je Vlašić.
Njegova kolegica iz Matice Hrvatske Ivanka Žaper tvrdi nam da su i prethodne vlasti u Podstrani imale namjeru prodati šumu uz more jer se radi o velikom novcu koji bi dobro došao za druge projekte, za još betona.
"Čeka se pravi trenutak. To je naš Marjan, naše javno dobro, a u svrhu zaštite Ministarstvo zaštite okoliša bi taj prostor trebalo proglasiti park-šumom", tvrdi Žaper dodavši kako će Matica Hrvatska nastaviti na osvješćivanju Podstranjana na važnosti tog, kako je rekla, zadnjeg zelenog čuperka.
* * *
Jadranska straža, Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024.
"Jadranska straža, pomorsko - propagandna organizacija osnovana je 1922. u Splitu. Prvi i doživotni predsjednik bio je Juraj Biankini (1847-1928). Djelovala je po čitavoj Jugoslaviji (oko 100.000 članova) do 1941. popularizirajući gospodarski, kulturni i opći napredak Jadrana i šireći interes za more i njegovo iskorištavanje, a imala je i narodnoobrambeno značenje. Sjedište glavnog i izvršnog odbora bilo je u Splitu; u zemlji je bilo 19 oblasnih odbora, koji su organizirali rad mjesnih odbora i povjereništava podmlatka Jadranske straže. Postojali su odbori u Americi, Aleksandriji, Carigradu i Čehoslovačkoj. Dobrovoljnim prilozima Jadranska straža je nabavila školski brod Jadran i poklonila ga Ratnoj mornarici. Izdavala u Splitu mjesečnik Jadranska straža (1923-41), kalendare Naš mornar, Narodni kalendar, Ribarski kalendar, Pomorsku biblioteku (9 knjiga, 2 kola), Jadranski vijenac (priručnik), Naš Jadran (monografija) i dr.; od 1929. list Mladi stražar i Podmladak Jadranske straže; u Zagrebu Naše more i različite knjige; u Beogradu Almanah Jadranske straže i vodiče po Jadranu. Jadranska straža u Pragu izdavala je list Moře Slovanům, a zatim Slovansky Jadran."
Najveće udruženje nekadašnje Kraljevine SHS
Juraj Biankini, rođen 1849. u Starom Gradu na Hvaru, bio je hrvatski preporodni političar i novinar, jedna od vodećih osoba u Dalmaciji koncem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća. Narodnjak (blizak s Mihovilom Pavlinovićem i Natkom Nodilom) pa zatim pravaš (s Kažimirom Ljubićem), kada je djelovao u Dalmatinskom saboru, a od 1903. i ujedinjenja Narodne hrvatske stranke i Stranke prava u Hrvatsku stranku aktivan u njoj, poslije balkanskih ratova postaje jugoslavenski integralist (s Antom Trumbićem) i zagovornik narodnog jedinstva Južnih Slavena. Bio je urednik zadarskog Narodnog lista, a 19. veljače 1922. postaje jednim od osnivača i doživotnim predsjednikom Jadranske straže. Umro je u Splitu 1928.
Prema drugim izvorima Jadranska je straža bila patriotska pomorska organizacija u Kraljevini Jugoslaviji, koja je djelovala od 1922. do 1941. godine. Osnovali su je u Splitu s ciljem širenja svijesti o značaju Jadrana te mogućnostima i potrebama njegovog privrednog, kulturnog i općeg napretka, kao odgovor otvorenim namjerama Kraljevine Italije za posvemašnjim preuzimanjem njegovog istočnog dijela. Uz Glavni odbor u Splitu imala je i odbore u Osijeku, Skopju, Prištini, Ljubljani, Sarajevu, Novom Sadu, Dubrovniku, Beogradu, Zagrebu, pa čak i oblasni odbor u Velikom Bečkereku te desetak odbora u europskim zemljama i SAD. Statutom iz 1927. određeno je da je glavni zadatak očuvanje nacionalnih obilježja i pomorske tradicije, širenje narodne svijesti o važnosti Jadranskog mora, unapređenje njegovog korištenja i razvoj jadranske orijentacije. Neki su odbori iz unutrašnjosti podizali dječje domove na obali, kako bi omogućili ljetovanje djeci i mladima, a Jadranska je straža čak 1933. godine dobrovoljnim prilozima sagradila školski brod Jadran i poklonila ga kraljevskoj ratnoj mornarici!
Buzdovan
Pred Drugi svjetski rat je Jadranska straža imala oko 180.000 članova, surađivala sa sokolskim pokretom i skautima, bavila se izdavaštvom, imala službeno glasilo Jadranska straža i objavljivala posebne članke u Pomorskoj biblioteci. Imali su i amblem, buzdovan Kraljevića Marka koji izranja iz mora, okružen slovima JS u formi jedara, himnu, uniforme i zastavu.
Od Biankinijeve smrti predsjednik je bio dr. Ivo Tartaglia, advokat, političar, publicist i slikar, splitski gradonačelnik i prvi ban Primorske banovine. Jadranska straža ukinuta je travnja 1941., voljom talijanskog okupatora.
Jadranska straža imala je i svoje uniforme, progirala turizam i osnovala splitski Pomorski muzej 1925. godine. Više se može saznati u diplomskom radu Luke Ursića sa Filozofskog fakulteta Split. A zanimljiv je i prikaz rada Jadranske straže na njenu 100 obljetnicu osnivanja na splitskim Prokurativama u časopisu Hrvatski vojnik.
Politička ideologija Jadranske straže
"Jadranska straža bila je jugoslavenska pomorska domoljubna organizacija. Osnovali su je jugoslavenski nacionalisti 19. veljače 1922. na velikome narodnom zboru u Splitu na Botićevoj poljani (danas Prokurative), pri čemu je okupljeno mnoštvo prihvatilo namjere skupa i s pozornošću i odobravanjem saslušalo emocionalno nabijen govor Jurja Biankinija, dugogodišnjeg i cijenjenoga hrvatskog i dalmatinskog političara. Ciljevi organizacije bili su stvaranjei jačanje svijesti o važnosti mora i obale, njihove obrane, „čuvanje nacionalnog obilježja i tradicije jugoslavenskog mora i primorja“ kao isvih djelatnosti vezanih uz more. Nastala je iz potrebe suprotstavljanja teritorijalnim pretenzijama Kraljevine Italije da nakon Istre, Rijeke, Zadra i brojnih otoka preuzme što veći dio istočnog Jadrana. Osim što je radila u duhu obrane zemlje i zaštite nacionalnih interesa na moru, Jadranska straža također je tražila da treba "osloboditi" Jugoslavene "zarobljene" pod talijanskom vlašću.
Jadranska straža od početka je bila izrazito unitaristička jugoslavenska organizacija koja je pod "nacionalnim interesima" uvijek percipirala specifično jugoslavenstvo.
Često su pravila, pravilnici te ostale publikacije pisani na srpskom jeziku, često na ćirilici. Prema M. Lovrić, prvi predsjednik društva bio je Juraj Biankini, istaknuti političar i publicist, dugogodišnji urednik zadarskog Narodnog lista, koji se padom Zadra pod talijansku upravu preselio u Split, zatim Silvije Alfirević, profesor filozofije i klasičnih jezika, koji se, zbog istog razloga, iz Zadra seli u Split i postaje ravnatelj Klasične gimnazije, zatim Glauko Prebanda, poručnik bojnog broda, Otokar Lahman, publicist, te naposljetku Ivo Tartaglia, gradonačelnik Splita.
Sve su to bili ljudi ugledni u svojim okolinama koji su dobrim dijelom svojim osobnim iskustvom iskusili talijansku politiku aneksije jednog dijela hrvatskog Jadrana koja im je omogućena Rapalskim ugovorom.
Kako piše Mrkalj, bila je to organizacija po uzoru na britansku Naval League i njemačku Flottenverain, djelovala je kao grupa za pritisak, "zahtijevajući od Vlade da izgradi jugoslavensku mornaricu i općenito ohrabri stanovništvo Кraljevine Jugoslavije – čak i u onim krajevima koji nisu imali izlaz na more, poput Makedonije, Šumadije i Slavonije – da zauzme aktivniji i patriotski odnos po svim pomorskim pitanjima“. U početku je bila usmjerena na obranu zemlje i zaštitu njezinih nacionalnih interesa na moru, da bi poslije bio usvojen program i zadaća Jadranske straže u očuvanju nacionalnih obilježja i pomorske tradicije zemlje, širenje narodne svijesti o važnosti Jadranskoga mora, unapređenje njegova iskorištavanja te razvoj jadranske orijentacije", piše Željko Karaula, suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u svom radu "Politička ideologija Jadranske straže".
