Na redakcijski mail Dalmacije Danas stigla je poruka jednog stopostotnog tjelesnog invalida iz Splita (podaci poznati redakciji portala).
Naime, prošle godine od Grada Splita on i njegova obitelj dobili su prvi poziv na mirnu predaju nekretnine Gradu, na što su se žalili te su im se nakon toga ispričali uz obećanja da će srediti situaciju.
"Moj očuh je proteklih godina prodao svoje udjele u nekretninama svoje rodbine"
Sve detalje ove dramatične priče otkrio je Dalmaciji Danas. Evo što nam je sve kazao:
"Osoba sa stopostotnim tjelesnim invaliditetom dijagnoze SMA tip 2. Od 1999. moja obitelj i ja živimo u stanu kojim upravlja Grad Split te smo sve do prošle godine bili pod ugovorom. Tada je nastao problem jer je moja majka (također OSI, psorijatični artritis) naslijedila polovicu stana u kojem ujedno živi tetka sa svojom familijom i koji se nalazi na trećem katu bez lifta, kojem ja ne mogu uopće ni pristupiti. Osim toga, moj očuh je proteklih godina prodao svoje udjele u nekretninama svoje rodbine jer smo od tih novaca plaćali kako naša liječenja, tako i smještaj oba njegova nepokretna roditelja u domu za starije i nemoćne jer se uz moje teško tjelesno stanje bilo nemoguće brinuti za još dvoje nepokretnih ljudi", otkrio nam je u početku Splićanin koji je želio ostati anoniman (podaci poznati redakciji Dalmacije Danas).
"Prošle godine dobili smo prvi poziv na mirnu predaju nekretnine Gradu, na što smo se žalili te su nam se nakon toga ispričali uz obećanja da će srediti situaciju. Sada smo opet dobili istu stvar uz uplatnice na 600€ mjesečno koliko žele da im odsad plaćamo dok smo u stanu. Komisija niti je razgovarala s nama i saslušala našu priču, niti je izišla na teren izviditi stanje nego su samo na temelju ostavinskih rasprava i poreznih izvadaka rekli da napustimo stan, bez ikakvog obzira na specifičnost naše situacije, životnih okolnosti, ali i na specifičnost samog stana. Grad nije vlasnik stana te se godinama neuspješno pokušava uknjižiti. Možete li Vi kao institucija u priču uvesti DORH te da se država uknjiži na nekretninu koja nema vlasništvo?", pita se Splićanin te u nastavku nadodaje:
"Znate li vi uopće troškove života i liječenja osoba s najtežim oštećenjima poput mene?"
"Mi stan nećemo napustiti mirnim putem, a za deložaciju, ima li je Grad uopće pravo pokrenuti i tražiti nalog od Suda bez vlasničkih papira da se na ulicu izbaci osoba u invalidskim kolicima? Ako ne budemo plaćali nebuloznih 600 € mjesečno hoćemo li biti ovršeni? To da Grad nije vlasnik stana smo uopće i saznali tek kad nam ga je htio prodati 2018. godine pa nije uspjelo jer nisu uknjiženi te smo od tad čekali da se uknjiže i prodaju nam, a u tom čekanju je došlo do ovog. Kakav je to primjer socijalne osjetljivosti tjerati osobu sa 100% invaliditetom na ulicu nakon 24 godine jer su mu članovi obitelji umirali i oboljevali? Znate li vi uopće troškove života i liječenja osoba s najtežim oštećenjima poput mene? Trebamo na ulicu jer nismo prosili nego i to malo što se iz raznih okolnosti dobilo trošili na zdravlje i preživljavanje, a sve to jer Grad ne može srediti vlastite papire, ali zato iz naših zaključuju bešćutno", zaključio je za Dalmaciju Danas anonimni Splićanin.
No, danas je Dalmacija Danas dobila novi mail. Naime, dopisom nam se javila Senka Mrkonjić, predsjednica Udruge osoba s invaliditetom Split (UOSIS).
Njezin dopis vam prenosimo u cijelosti:
"Poštovani,
U ime Udruge koja već 40 godina skrbi o potrebama i interesima osoba s invaliditetom obraćam Vam se u svezi stambenog problema obitelji Rakić.
Boris Rakić i njegova majka su naši članovi jer su oboje osobe s invaliditetom. Boris je potpuno nepokretan i za kretanje koristi invalidska kolica uz pomoć druge osobe.
Već 24 godine žive u stanu na Pujankama, kojim upravlja Grad Split, koji je izvanknjižni vlasnik istog. Predmetni stan je u potpunosti prilagođen za stanovanje osobe s invaliditetom a kod preuzimanja bio je u potpuno derutnom stanju. Budući je stan podrumski nabavljena je i dizalica za premošćivanje stepenica sa invalidskim kolicima.
Upravo iz razloga što je predmetni stan u potpunosti prilagođen Borisu željeli su taj stan otkupiti od Grada Splita po tadašnjoj tržišnoj cijeni putem Javnog natječaja (1.300,00 eura/m2 – 2018.g.) a u čemu se nije uspjelo zbog problema oko uknjižbe prava vlasništva a volja Grada Splita je postojala.
Međutim, u međuvremenu politika Grada Splita se promijenila te sada predmetni stan ne žele prodati na način kako su im do sada obećavali već im je rečeno da se više stanovi neće prodavati iz razloga manjka stanova zbog čega se nema gdje smjestiti sve građane koji imaju loš socijalni status i imovno stanje, što po njihovom sadašnjem mišljenju obitelj Rakić nije.
"Ovdje se radi o specifičnoj životnoj situaciji"
Grad Split obitelji Rakić prošle godine dao je otkaz Ugovora o najmu, tražili su iseljenje iz istog, a sada im je izdana uplatnica na 600,00 eura mjesečno, koji iznos moraju plaćati ako žele i dalje ostati u tom stanu.
Maja Đerek, pročelnica Upravnog odjela za gradsku imovinu u očitovanju vezano za predmetni stan i otkaz Ugovora o najmu navela je da se sukladno propisanim pravilima i kriterijima iz Pravilnika o davanju stanova u najam i Zakona o najmu stanova prema svima isto postupa. Međutim, ljudski se prema svima ne može postupati isto jer se u konkretnom slučaju radi o nepokretnoj osobi s invaliditetom, ovisnoj 24 sata o brizi druge osobe, kojoj je taj stan prilagođen na način koji njoj najbolje odgovara i u kojem ona živi 24 godine. Dakle, ovdje se radi o specifičnoj životnoj situaciju obitelji koja je dovedena u ovakvu situaciju ne svojom krivnjom već stoga što od 1999. Grad Split nije rješavao pravno stanje sa Brodosplitom, sa kojim je sklopio Ugovor o zamjeni stanova, a stan koji je obitelj Rakić tim Ugovorom dobila bio je derutan, ali je njihovim trudom i financijama doveden u stanje u kojem se danas nalazi.
Grad Split je birokratski riješio ovaj problem, a da nikad Povjerenstvo za utvrđivanje koje je formirano upravo radi situacije Borisa Rakića kao korisnika predmetnog stana nije izašla na teren i vidjela pravo stanje stvari, nije vidjela živog čovjeka zarobljenog u invalidskim kolicima, u potpunosti ovisnoga o pomoći druge osobe 24 sata. Nije vidjela kako su uz veliki trud i financijska sredstva doveli derutni podrumski stan u stan u kome Boris može funkcionirati koliko toliko. Nisu provjerili nekretnine o kojima Grad Split govori da je prodao nevjenčani suprug majke Borisa Rakića, u kojem omjeru je isti naslijedio od svojih roditelja, kakve su te nekretnine u naravi i za što su dobiveni novci potrošeni, o čemu obitelj Rakić ime sve dokaze. Grad Split je samo birokratski, bešćutno i paušalno naveo da se za dobivena sredstva može Borisu kupiti drugi prilagođeni stan, a da Grad Split više ne prodaje svoje stanove.
"Nadamo se da ćete razumjeti veličinu ovog problema i stanje u kome se sad nalazi obitelj Rakić"
Smatramo da je obitelji Rakić nanesena velika nepravda jer su kolateralna žrtva zbog nerješavanja pravnog odnosa od 1999. godine između Grada Splita i Brodosplita kada je sklopljen Ugovor o zamjeni stanova.
Nadamo se da ćete razumjeti veličinu ovog problema i stanje u kome se sad nalazi obitelj Rakić, te da će te se zauzeti da Boris Rakić ostane u stanu u kome je proveo 24 godine i koji je uređen i prilagođen na način koji to njemu najbolje odgovara te u okruženju u kojem je navikao."
