Splitska Prokultura, po sadržaju, po razmišljanjima i događanjima u peristilskom prostoru ugostila je proteklih godina brojne zanimljive osobe, umjetničke dosege, pokaze i dokaze. Tu na oltaru, monumentu graditeljstva i svega onog lijepog, predstavit će nam poznatu riječku novinarku Editu Burburan kroz izložbu "Zrcala ugođena zlatom i večer poezije", koju čita glumica Arijana Čulina.
Otvorenje je 26. lipnja u 20 sati, a izložba će trajati do 14. srpnja.
Priča o polomljenim komadićima zrcala postavlja niz pitanja na koja je teško dati odgovor. Pokušao sam dati svoj Ogled o polomljenim komadićima zrcala utkanih u slike na način kako to radi kolegica Edita.
Što nam kriju ti zemni ostaci krhotina, koje boje i slike, koje radosti, tugu i sreće onih koji su se nekada ogledali u to čarobno staklo.
Kakav je oživljaj ogledala kod Maura Stipanova akademskog slikara:
"Pistoletto u svom poznatom performansu razbija velika ogledala destruirajuci veliku monolitnost u krhotine ogledala, Edita uzimajući krhotine ogledala, uz malo intervencija boje stvara zanimljive apstraktne kompozicije (asemblage) koje nas vode ka promatranju fragmentiranost stvarnosti i života samog".
A umjetnica Burburan ovako priča:
"Ogledala su mi se nametnula i kao materijal vrlo sličan ljudskim nutrinama, čvrsta, a opet tako krhka i lomljiva. Svih nas izgrebe, razbije, ali ipak, svako od njih i svatko od nas, u tome ima svoj način i svoje boje. Ogrebotine i pukotine uvijek su zlatni dobitak svakog gubitka", kaže Edita.
Ogledala su za mene i prvi dodir s iluzijom, onim vidljivim i onim nevidljivim, ovostranim i onostranim. Dodir s iluzijom.
Potreba za takvim izražavanjem odvela me je do otkrivanja tehnike koja je sinteza nekoliko proturječja-odbačenog i vrijednog, boje i crnine, a u kojem sudjeluje i sam promatrač kao i prostor u kojem se nalazi. Naime, unatoč destrukciji koja ogledala čini nefunkcionalnim u njima se i nadalje ogleda okolna stvarnost.
"Privlače me stara, razbijena i odbačena ogledala. Intrigiraju me poput ljudi. Sve započinje pronalaskom ogledala. Potom abrazivnim sredstvima skidam srebro s njihove stražnje strane. Način na koji će se skinuti uvijek je individualan za svako ogledalo. Na tako oguljena mjesta eglomise tehnikom lijepim zlatne listiće (ili njihovu imitaciju) i nanosim akrilnu boju. Tako obrađena ogledala fiksiram na drvene daske prethodno obojene u crno. Bavim se manjim i većim formatima, kao i slaganjem većih kompozicija na zidovima", govori Edita.
Pisanje je oduvijek bila Vaša forma izražavanja, bar koliko je meni poznato iz onih mojih mlađih dana i suradnje s riječkim Novim listom?
- Odnedavna sam se iz hobija počela baviti izradom (prenamijenom) starih ogledala. Kako sam riječ uvijek doživljavala u slikama u jednom trenutku postala mi je pretijesna. Željela sam pronaći način kako je oblikovati, učiniti vidljivom, materijalizirati je. U tom traženju ogledala su mi se nametnula kao rješenje. Ponudila su odgovore na neka moja traganja i pitanja. Što je stvarnost, ono što osjećamo ili ono što nas okružuje, u kakvoj su interakciji, u kakvom su suodnosu, u čemu je inicijacija... U novinarskom radu intervju mi je uvijek bio najbliža forma. Susret s čovjekom. U razgovorima uvijek pokušavam odgonetnuti sva lica svojih sugovornika, ona vidljiva i ona skrita, ostvarena i željena - kaže Edita ne skrivajući radost splitskih susreta.
Ovim stihom i stilom govori umjetnica. Što će nam reći i zrcalne krhotine Ogledala, saznat ćemo pri susretu magije između čovjeka i komadića stakla.
da doletim u visine bi li mi za dalje trebala krila
oblaci
nebo
ili zora obojana
možda
trag u nijemoj rijeci
obuzetoj nemirom žudnje
ili rijetka zrnca pijeska
dotaknuta suncem...
krijepost priznatog grijeha
tamijan molitve uzdiže
a začarani svemir
čudesnog klupka
u bljedilu života
donosi sjaj rijetkih meteora
miluje nemirima
i pobjedama
a rosa blagoslova
pokriva livade
zelene
omagljene
život je šarena magija
izmaštana rapsodija
brana izmedju hrabrosti i stvarnosti
a može biti i nepodnošljiva žabokrečina
nedokučiva astrolgija
prazna pisanica
i bespredmetna brojalica
utrnuta glazba
sjećanje
ili mahnita maštarija
život ne sanja
između oblaka
vedrina i oluja
postane
bremenita laž
i iskren zaključak
marioneta na visećim konopima
obezvrijeđena
obespravljena
...sve noćas je slijepo
sve noćas je nijemo
noć tišine
i muka
u vjetru što huče
nekome mir
nekome nespokoj
dolazi do duše
u vjetru istom
i kiši istoj
jednako nejednaki
stoje
