Dragi moji, danas nećemo pričati o mukama sijanja i presađivanja, uspješnog ili neuspješnog uzgoja ili zalijevanja, a pogotovo ne o količini i načinu njegovanja, dohranjivanja… jer ništa od toga današnjoj glavnoj Faci ove kolumne ne treba. Danas ćemo pričati o – tuštu.
Da, dobro ste pročitali. Onom zelenom čudu prirode koje se samo zasijava i raste svugdje: u pukotinama pločnika, u vrtu, u pitarima, između dva zuba vašeg psa, a vjerojatno i u vašem frižideru, iako ga niste tamo stavili. Tušt – ili portulak, kako mu tepaju školovani botaničari, kao i mi hobisti kad želimo ispasti fini – najpodcjenjenija je biljka s Balkana, odmah nakon koprive i maslačka.
Tušt je biljka koju, u pravilu, ne siješ, ne sadiš, ne tražiš, ne voliš – a on svejedno dođe. Ne pita, ne kuca, samo nikne. Doslovno ga nitko ne zove na tulum, a on prvi dođe, s nekoliko tisuća svojih sjemenki. Ako postoji reality show „Preživio sam sve“, tušt bi bio producent, scenarist i jedini preživjeli kandidat.
Zanimljivo, dok ga većina vrtlara gleda kao dosadnog korova kojeg treba iščupati čim izviri nosom, nutricionisti ga gledaju kao superhranu. I to ne bilo kakvu superhranu, već onu s omega-3 masnim kiselinama, antioksidansima i nečim što zvuči skupo i važno.
Što se mene tiče, u vrtu je tušt odličan pokrivač tla, koji nikad ne umire, a ima plitko korijenje.
Tušt u kuhinji: gurmanski korov
Znate ono kad neki chef iz restorana s dvije zvjezdice Michelin uđe u šumu, nađe gljivu koja izgleda kao da je preživjela tri svjetska rata i kaže: „Ovo je savršen dodatak tartaru od jelena.“ E, pa tako i tušt. Samo što je tušt iz vašeg dvorišta i ne morate glumiti slavnog chefa.
Od tušta možete raditi salatu, varivo, pesto, čak i staviti ga u smoothie – ako baš želite popiti nešto što ima okus kao mokra guma s notom limuna. Naravno, postoji i ona baka koja tvrdi da je od tušta izliječila zglobove, krvnu sliku i unuka koji je bio ovisan o TV-sapunicama.
Uglavnom, meni je drag samo na dva načina, kratko obaren pa preliven maslinovim uljem uz dodatak octa da mu ubije onaj (neobičan, odnosno teže opisiv) okus i kao dodatak u varivo od raštike, blitve, fažoleta ili slično. Tom svojom strukturom nekako podigne svako varivo na višu razinu okusa. Uvijek ga dodajete pred kraj kuhanja.
Doduše, ponekad koristim i treći način, sitno isjeckane listiće dodam u bilo koju salatu, ali samo zato što je iznimno zdrav, a ne zato što mi se to sviđa.
Tušt kao filozofija života
Ali možda najzanimljivije kod tušta nije što je zdrav, uporan ili što vas potiho promatra dok čupate travu kraj njega, nego to što nas može naučiti o životu.
Tušt ne traži puno. Neće se naljutiti ako ga ne zalijete. Neće vam uvenuti pasivno-agresivno ako ga zaboravite. On jednostavno – preživi. Raste gdje hoće. Širi se kad god može. Ne razbolijeva se ni od svoje, ni od tuđe bolesti i poremećaja. I ne treba Instagram da bi znao da vrijedi.
Ako to nije uzor samopouzdanja, ne znam što jest.
Volite svoj tušt
Pa idući put kad ga vidite u vrtu, nemojte ga odmah čupati. Možda vam baš on drži tlo pod nogama, pardon, pod kontrolom, čisti krv ili planira pokrenuti vlastiti TikTok kanal o preživljavanju među sarkastičnim ljudima.
Jer u svijetu gdje svi žele biti ruže, ponekad je najpametnije – biti tušt.
