Posmrtni ostaci još pet osoba ekshumiranih u veljači 2023. godine na lokaciji Šarviz Dola nedaleko od Vukovara dobili su identitet analizom DNK i njihove su ih obitelji preuzele za konačni počinak. Radi se o osobama koje se od pada Vukovara vode kao nestale - Marijan Buličić (1953.) iz Vukovara, Janko Hajduk (1931.) iz Vukovara, Marin Kujundžić (1954.) iz Berka, Josip Madajček (1958.) iz Berka i Milan Latković (1960.), također iz Berka.
Na području Šarviz Dole već je pronađeno nekoliko grobnica - 1998. jedna pojedinačna i 1999. godine još dvije koje su prepoznate kao sekundarne. U pretragama tog terena, koje su nastavljene tijekom veljače i ožujka, pregledano je 8680 kvadrata, a od 11 osoba koje su nedavno ekshumirane identificirano je devet, pišu 24sata.
"S obzirom na složenost procesa obrade, identifikacije su organizirane sukcesivno, pa DNK nalaze preostale dvije žrtve očekujemo uskoro. U ovom slučaju preliminarno je utvrđeno da su sve žrtve muškog spola, od 25 do 60 godina, da su kao mještani Berka i Vukovara usmrćeni u rujnu ili listopadu 1991. godine, a potom premješteni u ovu zajedničku grobnicu. Još traje pretraživanje iznimno zahtjevne lokacije Petrovačke Dole", rekao je prilikom primopredaje posmrtnih ostataka obiteljima nestalih ministar Tomo Medved.
"Suprug Marin nestao je u Berku, kad je bio napad na selo. Tad je navodno bio zatočen i držali su ga u jednom improviziranom logoru u selu gdje je bilo više naših ljudi. Kasnije smo čuli da je 11. listopada odveden iz tog logora i od tada mu se gubi svaki trag. Posljednji put sam ga vidjela 30. kolovoza 1991. godine, kad sam s djecom i drugim ženama morala bježati iz sela jer su nas evakuirali. Djever naš Marko, koji je isto tad bio ubijen i vodio se kao nestao, izvozio nas je iz sela u kamionu. Marin nas je pogledao u toj prikolici i rekao:
'Djeco, samo budite mirni'
‘Djeco, samo budite mirni’, i to je bilo to. Čula sam od nekoliko ljudi da su svi Berčani nakon pada sela ubijeni. Za Šarviz Dolu sam znala jer mi je tu pronađen i djever Marko, kao i svekar Jakob, koji je isto nestao tad. Kad su ponovno počela iskapanja tamo imala sam osjećaj da će sad naći i mog Marina”, rekla je Marinova supruga Zdravka, koja je na preuzimanje ostataka došla s kćeri Ivonom.
“Svaki dan je kći vozila tom cestom, prolazila kraj tate, a da nije imala pojma da je tamo”, dodaje kroz suze Zdravka.
Ministar im je rekao da je Marin ubijen nasilnom smrću i da je imao više prostrjelnih dana, a da je DNK podudarnost 99 posto. “Mirna sam sad. Konačno je gotovo. Pališ svijeće svugdje, imenuješ je, a nikad mira u sebi. Sad će barem biti kraj svoga brata i tate”, plače Zdravka, koja živi u Zagrebu, pišu 24sata.
Mir nakon 32 godine
Istom nasilnom smrću 1991. godine ubijen je i Janko Hajduk, otac Miroslava iz Mikluševaca, koji je nakon 32 godine došao u vukovarsku bolnicu po kosti svoga najmilijeg. “I sretan sam i tužan. Ne mogu definirati. Zadnje što znam je da je tata bio na Sajmištu kad je nestao u listopadu 1991. godine. On i mama živjeli su u Vukovaru. Kad su počela ratna događanja, doveo sam ih sebi u Mikluševce, no on se iznenada krajem rujna odlučio vratiti kući u Vukovar. Nisam ga mogao zadržati i eto...”, govori Miroslav Hajduk, koji je tijekom godina saznavao svakakve priče o ocu. Nije slutio da će ga pronaći na Šarviz Doli.
“Da su ga barem identificirali prije mjesec i pol, dok mi je brat bio živ, jer i on je želio naći oca. Ovako je umro bez da je našao tatu”, dodaje Miroslav, koji je u ratu izgubio i bratiće iz Vukovara.
