Osam latica nominirano je ove godine za priznanje Splitski cvit. Do sada smo, a deset izdanja manifestacije je za nama, upoznali brojne vrijedne žene ovoga grada koje svojim trudom i zalaganjem čine mnogo za ljude oko sebe. Mnoge od njih nisu u fokusu javnosti, ali svoj posao obavljaju svim srcem i čine svijet ljepšim mjestom. Ove godine upoznali smo se već s šest divnih žena , a došao je red da upoznate i petu - ona je Marija Lulić, dugogodišnja voditeljica kuhinje Hotela Park, edukatorica i mentorica na ŠKMER Kuharskoj Akademiji te aktivna članica i potpredsjednica udruge Šefovi kuhinja mediteranskih i europskih regija.
Njeni ŠKMER-ovci za nju kažu da je ona njihova (i naša) vitezica kulinarstva, duša i srce udruge, a nas je zanimalo kako bi ona samu sebe predstavila.
"Ja sam Marija Lulić, umirovljenica, šefica kuhinje splitskog Hotela Park, dopredsjednica ŠKMER-a i njihov dugogodišnji sudac. 2012.godine proglašena sam kuharom godine od strane Hrvatske turističke zajednice, prošle godine sudjelovala sam kao član Gastronomske ekipe Hrvatske koja je predstavlja hrvatsku kuhinju na ITB Berlin. Proputovala sam cijelu bivšu Jugoslaviju. Sudjelovala sam na Summitu u Beogradu, u Sarajevu na Olimpijadi.
Ponosna sam što sam kroz svoju dugogodišnju karijeru odgojila mnoge mlade kuhare i kuharice te sudjelovala u njihovom razvoju što i danas vrlo rado radim – udijelim pokoji savjet. To je moje najveće bogatstvo! Izuzetno sam ponosna što među njima danas ima vrhunskih šefova“, kazala je gospođa Marija.
U vrijeme Vaše mladosti zasigurno nije bilo lako biti žena kuharica?
"Nije bilo lako opstati kao žena kuharica u tom vremenu, ali nisam se dala. Moram vam reći da je presudila ljubav prema tom poslu. Veliko odricanje, a ženi to nije lako, ali kako sam vam i rekla, to je bila ljubav i strast. Naravno, sve to uz podršku mojeg supruga i moje djece.
Zajednička organizacija, razumijevanje i poštivanje je ključ uspjeha za jednu ženu u bilo kojem poslu. Ovim putem koristim priliku i još jednom im veliko hvala od sveg srca. Jako sam ponosna na njih jer su dobri ljudi i hvala im", uputila je tople riječi hvale svojoj obitelji.
Vodili ste kuhinju kultnog splitskog hotela Park. Opišite nam malo kako je to tada izgledalo.
"U hotel Park uvijek su dolazili, pa i dan danas dolaze gosti iz cijeloga svijeta. Sve što se u to vrijeme događalo događalo se u Parka. Dolazili su ministri, delegacije,…svi su dolazili u Park. Poduzeća su tada dolazila na ručkove, svaki dan je bilo po pet, šest poduzeća na ručku. Kada su bile pobjede Jugoplastike sve su se fešte odvijale na našoj terasi hotela Park. Bio je i Tito u moje vrijeme u hotelu Park", prisjeća se gospođa Marija pa nastavlja:
"Nas je u kuhinji bilo 26, što pomoćnih, što na hladno jelo, toplo jelo, roštilj, gotova jela,… U kuhinji se zna tko je glavni i treba se poštivati kako šef kuhinje kaže. On je glavni i on sve dirigira, kontrolira da sve izađe na tanjurima pred gosta kako treba, pregledava i kontrolira svako jelo."
A što se jelo?
"Riba je bila forte. A onda školjke, jastozi, pa i pršut. A Park je tada bio poznat i po slasticama. Savijača od jabuka, savijača od sira, kup Hotel Park svježa voćna salata i šlag, princes krafne, palačinke u šatou,…sve si to mogao u Parka naći."
A danas, kakva je spiza danas?
"Pjati danas nisu više kao što su nekada bili, nema obilatih porcija. Danas se ide u pet, šest do 10, 11 sljedova. Prije je bilo predjelo, glavno jelo i kolač, ali sasvim drugačije.
Namirnice su prije bile jako kvalitetne, nismo imali uvozno, od vanka, sve je bilo naše domaće. Cila ulica bi mirisala kada bi se pravila ta jela, primjerice pašticada. Sve je mirisalo od nje. Danas je i to drugačije.
Što se tiče današnje gastronomije dosta je uznapredovala i kada pogledam unazad sve se ipak svodi na osnovu kulinarstva i tradiciju koju trebamo i moramo poštovati. To je moj moto."
Iako ste u mirovini Vi zapravo ne mirujete, sudjelujete u volonterskim manifestacijama i akcijama, educirate mlade, ali i one malo starije?
"Još uvijek sudjelujem u volonterskim manifestacijama i akcija kada god mogu. Odazovem se „Splitu s ljubavlju“, to je moj grad. Za blagdan svetog Duje kuhamo u mega teći, na Badnjak spremanje oko pet tisuća porcija bakalara, akcija u kojoj sudjeluju mnogi kuhari i volonteri. Pripreme traju danima jer je to manifestacija velikih razmjera. Na takva događanja dolaze drage kolege kuhari kao Željko Bremec, Hrvoje Zirojević, Nikša, Goran,…i dosta volontera. Kuhala sam i u Đardinu na Danima volonterskog rada, za Dan Marjana Marjanski bronzin, Uskršnje jutro na Prokurativama,… Puno je akcija iza mene i iako sam u mirovini ne propuštam niti jednu humanitarnu ili bilo kakvu drugu akciju ŠKMER-a iako mi zdravlje sad već stvara probleme."
Što Vam čini zadovoljstvo u umirovljeničkim danima? Imate li neke svoje gušte?
"Danas uživam u zasluženoj mirovini ali nekih navika se ne odričem. Volim svoj grad i njegov šušur, a gdje to najbolje osjetiti nego na peškariji i našem pazaru. Učinit đir, kupit ribu i povrće, proćakulat, popit kavu, to je tradicija i pravo zadovoljstvo."
A što kuhate otkako ste u mirovini? Pretpostavljam neka jednostavnija jela na koja ne treba utrošiti puno vremena?
"Jednostavnija jela, nemaš baš novčanik za kupiti nešto boljega tipa janjetine ili oborite ribe, Kupiš ono što jede većina naroda: srdele ili mola uz malo blitve ili mišance. I ne treba cijelo jutro, ali za nešto dobro napraviti treba vremena, treba se i potrudit.
Sada primjerice imamo cvjetaču, pa možemo napraviti juhu, juhu od brokule, brzo a zdravo. Piletinu, batak i karabatak koji su jako ukusni, a za čas napravimo."
Gospođa Marija u svom dugom kulinarskom vijeku kuhala je znanima i neznanima, ali i othranila i obučila generacije danas uspješnih šefova kužina zbog čega je izrazito ponosna. Okitila se i brojnim nagradama i priznanjima, a nominacija za Splitski cvit sigurno je još jedno lijepo priznanje.
Je li Vas ova nominacija iznenadila?
"Iznenadila me, ja računam ja sam svoje završila, išla sam u mirovinu. Svim mojima je drago da sam nominirana, kažu mi da sam zaslužila."
I kada smo mislili da je kraj našeg ugodnog razgovora gospođa Marija je kazala da mora još nešto dodati.
"Još jedno, volim Hajduk i strastvena sam navijačica. Rođendan mi je na Hajdukov rođendan, 13. veljače, pa mi bliski ljudi u šali kažu 'Hajduk i Mare žive vječno', kazala je kroz smijeh vesela gospođa Marija. A mi joj, kao i našem Hajduku želimo još puno dobrih utakmica s kuhačom u ruci. Živjeli Vi nama gospođo Mare!
Povezani sadržaj:
