Silba, mali jadranski otok u zadarskom arhipelagu, poznat je kao „otok pješaka“ jer na njemu nema automobila, a život teče sporim i tihim ritmom. Prostire se na oko 15 kilometra kvadratnih, s jednim naseljem i simbolom u obliku kule Torete, s koje se pruža pogled na more i okolne otoke. Kristalno čisto more, maslinici i bogata pomorska tradicija čine Silbu posebnim mjestom za odmor i bijeg od svakodnevice.
No, ovaj otok nije samo prostor netaknute prirode i tišine, već i inspiracija za stvaranje. Tako je Sara Šimunac Vukušić u otpadu s plaža pronašla priliku za umjetnost. Naime, raznobojne plastične čepove pretvara u mozaike koji podsjećaju na šarene ribice, staklene krhotine u male dragulje, a svojim kistom oslikava simbole otoka, poput poznatog „tornja ljubavi“.
Tako je zahvaljujući ovoj četrnaestogodišnjakinji Silba postao otok kreativnosti i održivosti.
„Plastiku sam počela skupljati ove zime. Ideja mi je pala na pamet dok sam razmišljala što bih mogla prodavati na svom štandu. Svidjela mi se pomisao da od naplavina stvorim nešto novo pa su mi se slike od plastike s plaže činile se kao prava stvar. One su lijepe, čiste otok i, što je najvažnije, šalju poruku o očuvanju mora i prirode“, objašnjava Sara.
Prvi izlazak na plažu u potrazi za materijalom za svoje radove, Sara i danas pamti.
„Sjećam se prvog puta kada sam otišla na plažu skupiti plastiku za svoje radove. Shvatila sam da nema kraja. Plastika je doslovno postala dio pijeska. To me potaklo da skupim još više“, prisjeća se.
Od otpada do umjetničkog djela
Njezin kreativni proces započinje torbom punom otpada prikupljenog na obali. Najviše traži male, šarene komadiće plastike jer se najbolje uklapaju u mozaike koje stvara, dok prozirne vrećice i boce uglavnom ostaju neiskorištene.
„Više se fokusiram na skupljanje malih šarenih komadića jer su najbolji za moje slike. Naravno skupim i sve ostalo što nađem ali najčešće ne iskoristim prozirne vrećice i boce. Onda ako na primjer idem napraviti ribu, obojim platno i skiciram oblik ribe. Zatim pažljivo biram komadiće plastike i lijepim ih na platno. Kad sam zadovoljna sa izgledom slike prekrijem ju mat lakom u spreju i spremna je za prodaju“, opisuje nam.
Među radovima koji su do sada nastali, jedan je posebno istaknula.
„Najdraži rad do sada mi je definitivno veliki morski konjic od plastike. To je moj najveći rad ikad i uložila sam jako puno vremena i truda u njega. U slobodno vrijeme kroz godinu najčešće bih crtala portrete ljudi i životinja. Oni obično nisu sasvim realistični jer volim koristiti puno boja tako da je sve šareno. A ljeti sam od plastike izrađivala morske životinje.
Inspiraciju, priznaje, pronalazi posvuda, u glazbi, prirodi, filmovima, snovima, internetu ili kroz rad drugih umjetnika.
Iako joj kreativnost ne nedostaje, Sara priznaje da početak svakog rada nosi poseban izazov.
„Najveći problem mi je smišljanje ideja. Nekad mi dođu same od sebe, ali otkako sam počela prodavati radove, sve više razmišljam o tome hoće li se svidjeti ljudima i koliko će mi vremena trebati za jedan rad“, govori nam mlada umjetnica.
Ove je sezone, kaže, većinu radova napravila na brzinu, ali za sljedeće ljeto planira se pripremati i tijekom školske godine. No, osim same izrade, tu je i jedan praktičan problem koji muči i iskusne umjetnike, a to je određivanje cijena.
„Neka prijateljstva sam izgubila“
„Možda mi je to i najteži dio svega, odrediti koliko vrijedi moj rad. Nekad ljudi kažu da je preskupo, a ponekad da je obrnuto“, iskrena je Sara.
Reakcije posjetitelja, kaže Sara, jedan su od dražih momenata ovoga posla. Na njezinom štandu tijekom ljeta zaustavljali su se brojni turisti, među njima i umjetnici koji su prepoznali trud i ideju iza radova.
„Dobila sam puno dobrih reakcija zajednice, ali još više je bilo divnih reakcija i podrške ljudi iz cijelog svijeta koje sam po prvi put upoznala. Na štandu su se zaustavili mnogi koji se bave umjetnošću i razumiju umjetnost. Ta komunikacija i rad s ljudima su mi podigli samopouzdanje“, govori nam.
Otvaranje štanda donijelo joj je i nova prijateljstva, no bilo je i manje ugodnih iskustava.
„U isto vrijeme neka stara prijateljstva sam izgubila, odnosno neki poznanici su me čak počeli manje pozdravljati dokad sam otvorila štand. Tako da...mogu reći da sam naučila dosta o ljudima i odnosima“, priznaje nam Sara te dodaje kako smatra da bi se u društvu trebala.
„Ovom prilikom bi poručila ljudima da pokušaju više jedni druge podržavati...i radovati se nečijem uspjehu. Tako će svi biti sretniji“, ističe Sara.
Umjetnost s porukom održivosti
Cilj Sarinih radova od plastike je potaknuti ljude na razmišljanje o posljedicama zagađenja
„Voljela bih da umjetnici ili svi koji se žele baviti umjetnošću shvate da za to nije potrebno imati skupe materijale već je najbitnija mašta i volja“, navodi umjetnica sa Silbe koja je od rujna krenula u srednju školu Primijenjene umjetnosti, a otkriva nam buduće planove.
„Definitivno se planiram i dalje baviti umjetnošću, ali nemam neku točnu zamisao svoje budućnosti. Pošto imam 14 godina nisam se još odlučila za specifičnu disciplinu već tek moram sve to isprobati i naučiti. Sad sam upisala prvi razred Škole primijenjene umjetnosti tako da mislim da sam na dobrom putu“, priča nam.
Za kraj našeg razgovora naglašava i važnost osvještavanja o ekološkim problemima.
„Poručila bih svima da se više osvijeste o trenutnim ekološkim problemima. Svatko može doprinijeti poboljšanju te situacije pogotovo ako budemo složni i uporni“, zaključuje Sara Šimunac Vukušić.
