Trojica pomoraca izgubila su život na trajektu u Malom Lošinju, a prvi časnik spašen je iz mora zahvaljujući prisebnosti kolege Zvonimira Franića.
Uskočio je u more i ozlijeđenog ga održavao na površini. U ponedjeljak je i nagrađen zbog spašavanja, a detalje je otkrio za RTL.
Sjećanja na 11. kolovoza za Franića su još bolna i teška. Ispod rampe izgubio je trojicu kolega, svojih prijatelja, ali unatoč šoku njegova pribranost spriječila je gubitak još jednog člana posade. U trenutku kada se čuo udarac, Franić je bio u kabini. "Nisam pretpostavio, nego sam znao da je pala rampa jer je to specifičan udarac i trešnja broda. Znao sam da je pala rampa, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da su ljudi ispod nje", započinje Franić.
'Ajme majko, potonut ću'
Ispričao nam je što se događalo kada je izašao iz kabine. "Krenuo sam prema prednjem dijelu broda gdje je pramčana rampa. Već na desetak metara vidio sam što se dogodilo, grozna scena koju neću uopće opisivati. Nisam znao tko je dolje, koliko ljudi, što je bilo. Ostatak posade bio je izbezumljen", prisjeća se upravitelj stroja Franić.
Tek nakon prvog šoka shvatio je da je netko u moru. "Vidio sam našeg prvog časnika palube da pluta u moru, evidentno ozlijeđen. Doslovno je plutao, nije radio rukama ni nogama. Govorio je - 'Ajme majko, potonut ću'. Doslovno je čovjek rekao - 'Ajme majko, ne mogu više, potonut ću'", priča Franić koji je odmah uskočio pomoći kolegi.
Minute kao vječnost
"Bez razmišljanja sam skočio u more, otplivao tih pet-šest metra do njega, lagano ga prihvatio i privukao do obale. Naslonio sam ga na koljena jer nisam znao je li mu ozlijeđena kičma, da ga ne bi još više ozlijedio. Sreća da je bio pri svijesti, pa smo mogli razgovarati", dodaje Franić. Dežurne službe brzo su stigle, no Franiću je održavanje na površini djelovalo kao vječnost. "Lagano sam stajao s njim u moru, čekao tih pet-šest minuta, ne znam koliko je bilo. Izgledalo mi je kao cijela vječnost dok nisu došli vatrogasci i Hitna pomoć", kaže za RTL.
Zbog visine rive, nije uspijevao sam podignuti ranjenog kolegu. "Spustili su mi plutajuća nosila. Trebalo ga je staviti na nosila, imobilizirati, jednostavno to nisam mogao sam. Onda je gospodin Jutriša, djelatnik Hitne Mali Lošinj skočio u more i pomogao da ga stavimo na nosila, imobiliziramo da ga vatrogasci mogu izvući. I njemu se ovim putem zahvaljujem, bez njega bi to bilo teško", prepričava Franić.
Prvi časnik još se oporavlja od teških ozljeda zdjelice i ramena. Upravo zbog ovoga spašavanja Zvonimir Franić dobio je Plavu vrpcu Vjesnika, ali čestitke zbog ovog priznanja mu teško padaju… "Jedan život je spašen i nekako svima kažem - 'hvala vam', ali majke mi, najsretniji bih bio da nema razloga da me zovete, da mi ovo čestitate, da razloga nema. Da nema potrebe, da bih ja sad bio na moru s tim mojim kolegama i da bi negdje plovili zajedno", kaže emotivni Franić.
Na Lastovu je, kaže, izgubio tri člana obitelji, ali spasio je jednog.
