Dana 26. veljače rođendan je proslavio Luka Peruzović, nekadašnji reprezentativni stoper i kasniji trener Hajduka. Bio je jedan od stupova legendarne "Zlatne generacije" bijelih, koja je pod vodstvom nogometnog vizionara Tomislava Ivića ispisala najljepše i najuspješnije stranice Hajdukove povijesti.
Uz Šurjaka i Buljana, Peruzović je bio jedan od modernijih igrača te velike Hajdukove momčadi. Ivić ga je posebno cijenio kao tipičnog "ivićevskog" obrambenog igrača – brzog, visokog i pouzdanog. Zato ga je i istaknuo prilikom izbora najbolje momčadi Hajduka povodom stotog rođendana kluba.
Ostat će upamćen i kao strijelac onog ključnog gola protiv OFK Beograda 1976., koji je trebao donijeti Hajduku treću uzastopnu duplu krunu. No, umjesto slavlja, sudbina – ili bolje rečeno, "šporka kužina" – odlučila je drugačije. "Slučaj Maksimović" uskratio je bijelima titulu i slavlje.
Peruzović je i službeno najtrofejniji igrač u povijesti Hajduka. Osvojio je četiri prvenstva (1971., 1974., 1975., 1979.) i pet kupova (1972., 1973., 1974., 1977.). U dresu Hajduka odigrao je čak 486 utakmica i postigao 23 pogotka.
Za reprezentaciju bivše Jugoslavije nastupio je 18 puta, uključujući i Svjetsko prvenstvo 1974. u Njemačkoj. Trebao je igrati i na Euru 1984. u Francuskoj, no nije putovao, iako je bio stup reprezentativne obrane u kvalifikacijama. Odluka tadašnjeg izbornika Toze Veselinovića i danas ostaje enigma.
Kao jedan od prvih veterana koji su se vratili u Hajduk, Peruzović je trasirao put povratka bivših igrača na Poljud. Tako je sudjelovao i u osvajanju Kupa u sezoni 1986./87. Osim toga, 1983. godine s Anderlechtom je osvojio tada jaki Kup UEFA, a pritom je eliminirao i Crvenu zvezdu, što se s posebnim zanimanjem pratilo u Splitu. Nije ni čudo – u Anderlechtu su tada bili trener Ivić te Hajdukovi bivši igrači Peruzović i Mićun Jovanić.
Trenersku karijeru započeo je kao pomoćnik Ivanu Vucovu, a potom je 1989. postao glavni trener Hajduka, nakon smjene Pere Nadoveze. Momčad pod njegovim vodstvom igrala je lijep i atraktivan nogomet, sanjalo se i o tituli prvaka, a mladi igrači poput Vučevića, Bokšića, Štimca i Jurkovića dobili su priliku za afirmaciju. Bio je blizu osvajanja Kupa 1990. godine, u finalu protiv moćne Crvene zvezde. Iako je Hajduk odigrao odlično, poraz 0:1 i propuštena prilika Drage Ćelića u posljednjim minutama ostali su u sjećanju navijača.
Nazvali smo Luku, koji već godinama živi u belgijskom Waterloou.
"Hvala vam, drago mi je da ste me se sjetili. Evo, napunio sam 73 godine. Hajduka pratim i drago mi je kad pobijedi. Sjetim se onih dana 'Zlatne generacije'. U Split dolazim redovito, u svibnju i listopadu, kada nema velikih turističkih gužvi."
Tako kaže naš Luka Peruzović – istinski nogometni gospodin. Neka mu je sretan rođendan!
