Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrump ili kraće – Pipi Duga Čarapa ove godine slavi svoj 75. rođendan. Ona nosi rasparene prugaste čarape, ima lude crvene pletenice, pjegavo lice i najjača je djevojčica na svijetu. I svih ovih godina njen beskompromisni, šašavi i dobroćudni lik ne prestaje oduševljavati kako djecu tako i odrasle. Doživjela je desetke, ako ne i stotine televizijskih, filmskih i kazališnih adaptacija, a njene bezvremenske poruke i pouke o važnosti dobrote, smijeha, mašte i neustrašivosti učinile su da se i gotovo dva desetljeća nakon smrti njene stvoriteljice Astrid Lindgren godišnje proda više od tri milijuna knjiga tog kultnog serijala, piše Večernji list.
Pipi Duga Čarapa rodila se jedne tmurne zime 1940. godine u Stockholmu u Švedskoj, kada je sedmogodišnja kći Astrid Lindgren, Karin, oboljela od upale pluća. Tražila je od mame da joj ispriča priču o djevojčici koja se zove Pipi Duga Čarapa i priče jednostavno nikada nisu prestale. Lindgren ih je svojoj djeci, njihovim rođacima i prijateljima pričala kako bi im misli skrenula s tragedija Drugog svjetskog rata, a kada je 1944. uganula gležanj, napokon je shvatila da ih ima vremena i zapisati.
Zanimljivo, prvi izdavač ju je odbio, citirajući razloge zbog kojih neki i danas ispod oka gledaju na Pipi – preslobodna je, previše kontroverzna, neposlušna i sve čega se dotakne okreće naglavačke. U prijevodu – imala bi loš utjecaj na djecu. Međutim, drugi pokušaj bio je sretniji, izdavač otvorenijeg uma pristao je objaviti knjigu, a poslijeratnom Švedskom u hipu je zavladala prava Pipimanija. Karin, sada 85-godišnjakinja, kaže da ju uspjeh majčinih knjiga nimalo nije iznenadio – Pipi je bila dašak svježine, superjunakinja kakvih do tada u književnosti nije bilo.
Ona živi sama u Vili Villekuli, jer majka joj je anđeo, a otac urođenički kralj na otoku u Južnom moru, ide spavati kad god poželi, a spava naopačke jer se to tako radi u Gvatemali, kućni ljubimci su joj majmun Nilsson i pjegavi konj, proputovala je cijeli svijet, ima kovčeg krcat zlatnicima i nikada ne želi odrasti. U Europi poharanoj ratom, među djecom koja su ostala bez djetinjstva, postojala je očajnička potreba za nečim što bi navijestilo svjetliju budućnost, a djevojčica koja je utjelovljenje slobode, snage i hrabrosti bila je upravo to, piše Večernji list.
