Na Mosoru i drugim planinama procvalo prekrasno endemsko bilje: "Gledaj, ne diraj i divi se"
Dolazak viših temperatura zraka posljednjih tjedana potaknuo je intenzivnije vegetacijske procese i u našim planinama. Kako su javili iz HPD-a Mosor, na Mosoru je procvjetalo endemsko modro lasinje (moltkia petraea), a može je se vidjeti i na stazi prema planinarskom domu Umberto Girometta.
"Biljka je zaštićena. Gledaj, ne diraj i divi se", poručili su iz društva.
U nastavku pročitajte više o ovoj lijepoj endemskoj vrsti.
KARAKTERISTIKE
Modro lasinje (Molthia petraea (Tratt.) Griseb.) je listopadna trajna biljka iz porodice oštrolista (Boraginaceae). Grmolikog je i gustog rasta, stabljike su uspravne, prekrivene dlačicama, u osnovi drvenaste, visoke do 40 cm. Listovi su naizmjenični, duguljasti i uski, na licu tamnozeleni, naličje im je prekriveno bijelim dlačicama, dugi 2-5 cm, rubovi su uvrnuti prema dolje. Cvjetovi su dvospolni, cjevasto zvonoliki, gusto skupljeni u cvatove. Čine ih pet tamno ljubičastoplavih latica, prašnika je pet i vire izvan cvjetova. Cvate od svibnja do srpnja. Plod čine 4 glatka, sjajna oraščića.
Cijenjena je kao medonosna biljka.
STANIŠTE
Rasprostranjena je u jugoistočnoj Europi. Raste na sunčanim i suhim mjestima, u pukotinama stijena. Strogo je zaštićena biljka. Uzgaja se kao ukrasna biljka za kamenjare. Razmnožava se sjemenom. Traži stanište punog sunca i dobro drenirano tlo, otporna je na hladne temperature do -15°C.
ETIMOLOGIJA
Naziv roda Molthia dan je prema grofu Adamu Gottlobu Mottkeu (1710. - 1792.) i njegovom sinu Joachimu Godskeu Moltkeu (1746. - 1818.). Ime vrste petraea ukazuje da raste na stjenovitim mjestima, potječe od grčke riječi petros (kamen, stijena). Na stranim jezicima nazivi su Feisen-Molthie (njem.), rnolthia des rochers (fr.), sholna molthovha (slo.).
Rod Moltkia sadrži 5-19 vrsta ovisno o autorima rasprostranjene u istočnom dijelu Sredozernlja. Modro lasinje jedina je vrsta opisana u našoj flori.
UPOTREBA
Listovi, stabljike i cvjetovi imaju antioksidantna svojstva.
LITERATURA
1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološhi botaničhi rečnih, Sarajevo: "Veselin Masleša" 2. www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20304028
