Na današnji dan, 27. listopada 2013. godine, napustio nas je Vinko Coce, jedan od najprepoznatljivijih dalmatinskih tenora, glazbenik koji je svojim glasom i emocijom obilježio hrvatsku glazbenu scenu.
Svoj glazbeni put započeo je vrlo mlad – već u trinaestoj godini pohađao je satove solfeggia i klarineta kod maestra Marinka Lukasa, a s petnaest godina postao je tenor u vokalnom kvintetu Mali kanti iz Trogira, specijaliziranom za izvođenje renesansnih glazbenih formi.
Godine 1972. započinje njegovo dugogodišnje druženje s Klapom Trogir, uz koju je izrastao u jednog od najvažnijih glasova klapske scene. Kao prvi tenor i kasnije solist, nastupao je s klapom diljem Europe, surađujući s uglednim glazbenicima poput Ljube Stipišića, Nikole Buble, Josipa Veršića i mnogih drugih.
Uz klapsko pjevanje, Vinko se školovao u Glazbenoj školi Josip Hatze u Splitu, na odjelu solo pjevanja kod prof. Branke Ristić, a 1983. postaje zborski tenor HNK-a Split, gdje je pet godina pjevao cjelovit operni repertoar. U tom razdoblju nastupao je i u zagrebačkom HNK-u te čak surađivao s Teatrom Comunalle iz Firenze, gdje je u operi Boris Godunov, pod ravnanjem maestra Seiji Ozawa, pjevao uz Luciana Pavarottija.
Godine 1991. započinje njegov samostalni estradni put, a već 1993. objavljuje prvi album s nizom zapaženih pjesama. Iste godine osvaja Grand Prix na Splitskom festivalu s pjesmom „Sićaš li se di je Lungo mare“, dok mu pjesma „Kora kruha u vinu“ donosi nominaciju i nagradu Porin.
Njegovih deset godina samostalnog rada obilježile su brojne uspješnice i antologijske izvedbe, među kojima se posebno izdvajaju „Ribari“, „Vilo moja“, „Mirno spavaj ružo moja“ i „Kad umren umotan u bilo“.
Godine 2002. ponovno okuplja Klapu Trogir, povodom njezine 40. obljetnice, čime potvrđuje svoje trajno vezivanje uz klapsku tradiciju i dalmatinsku pjesmu. Kao izvođač s izrazitim osjećajem za tradiciju, bio je i stalni član komornog zbora samostana sv. Nikole u Trogiru, pridonoseći očuvanju sakralne glazbene baštine.
Vrhunac karijere doživio je 31. kolovoza 2008. godine na velikom koncertu „Vinko Coce i prijatelji“ na stadionu Poljud, u sklopu spektakla „Ne damo te pismo naša“, pred tisućama obožavatelja. Koncert je trajno zabilježen na DVD izdanju.
Osim u Hrvatskoj, Vinko je bio iznimno popularan i u Sloveniji, gdje je s klapama Maslina i Trogir održavao brojne koncerte po sportskim dvoranama i velikim gradovima.
Vinko Coce preminuo je 27. listopada 2013. godine u KBC-u Split, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi. Njegov glas, iskren, topao i duboko dalmatinski, i dalje živi u pjesmama koje su postale dio kolektivnog sjećanja – baš poput njega samog.
