Olga Jovičić kći je poznatog srpskog skladatelja Mikija Jovičića, tvorca brojnih hitova narodne glazbe, koji je surađivao sa najvećim zvijezdama sa ovih prostora.
Miki je sa pjevačicom Zoricom dobio troje djece, sina Zorana i kćerku Olgu, a najmlađeg nasljednika Stefana, također sa pjevačicom Vanjom, kojeg nikada nije upoznao. Stefan je rođen mjesec dana nakon Mikijeve smrti, koja se dogodila 15. sječnja 1996. godine, a Olga je o svemu tome, kao i o strašnom životu koji je uslijedio, pričala u jednoj emisiji.
"Dok sam živjela s roditeljima imala sam lijepo djetinjstvo, imala sam ljubav, sve što mi je trebalo, iako oni nisu imali skladan brak. Tada sam izgubila majku u prometnoj nesreći 1993. Imala sam 9 godina, nije to bila tolika trauma kolika mi je bila trauma taj auto zalijepljen za kamion. Posljedice imam i dan danas imala sam jak potres mozga. U kolima hitne nije bilo mjesta srušila sam se. Tata se cijeli polomio, srce mu je bilo slomljeno, mama je bila 11 dana u komi i umrla. Tata se razbolio od tuge, ali meni je poklonio najljepšu godinu u životu, kao da je znao što će se dogoditi."
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
"Uvijek sam stajala uz oca, za mene je on bio heroj. Sada znam samo nagađanja i priče, neki kažu da je on kriv za svađe, neki kažu da je ona kriva. To nije moje, to je moji da žive kroz mene.Tata je pokušao izvršiti samoubojstvo kad su se rastajali. Htio ju je zadržati,da privuče pažnju valjda... Mislim da je sve iskoristio da je zadrži. Nisam vidjela kod svojih očima, moj stariji brat je to vidio."
Fatalna ljubav Mikija i njegove žene odvela je skladatelja u ponor. Nije se mogao pomiriti s činjenicom da ju je izgubio, a prema Olginim riječima, namjerno se uništavao, što je njoj teško padalo, prenosi Mondo.
Tvorac velikih hitova nosio se s dijagnozom za dijagnozom i nije želio učiniti ništa kako bi poboljšao svoje zdravlje.
“Imao je drugi infarkt na nogama, nije ni osjetio... Probudio bi se noću, otišao po veš, kaže mi: ‘Sad ti je došla mama, rekla mi je pokupi rublje‘.Tada sam kao dijete vidjela da je on umjetnik duša koja toliko pati,da mu ja nisam dovoljna. Kao da je znao da će otići,svjesno se uništio, pušio tri vraga dnevno, pisao pjesme noću Moj brat je teže nego ja podnio majčinu smrt, imao je 18 godina Mama mi nije nedostajala ni u tinejdžerskim godinama, nedostajao mi je tata."
Vjeruje da ju je otac tako rano napustio zbog gubitka majke, žene koju je neizmjerno volio, za njom je patio do posljednjeg dana.
Kao 14-godišnja djevojčica suočila se s velikom tragedijom, ali se nadala da će joj stariji brat, u kojem je pronašla utjehu, biti svjetlo na kraju tunela.
"Kada je bio sprovod, brat se izjasnio da želi biti skrbnik. Da nije to učinio, ja bih završila u domu, jer to nitko nije htio prihvatiti, ni s očeve, a ni s majčine strane.Svi su govorili da nemaju sredstava, sobe... Jako sam voljela brata, čuvao me je dok su moji roditelji putovali, radili... Brat me čuvao. Bio je žrtva, bila sam nemirno dijete. Kad se vratio iz vojske, nisam znala kako ćemo što ćemo, za njega je to bio šok”.
Više doznajte ovdje.
