Donald Trump očito ima više povjerenja u sposobnosti britanskih oružanih snaga nego neki od njegovih vlastitih generala - ili, što se toga tiče, mnogi od umirovljenih britanskih vojnih dužnosnika.
Na konferenciji za novinare s britanskim premijerom, kada je upitan o američkim sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu, Trump je rekao: “Britanci imaju nevjerojatne vojnike, nevjerojatnu vojsku i mogu se brinuti sami za sebe.” Međutim, američki predsjednik ostavio je otvorenim pitanje može li britanska vojska samostalno suprotstaviti se Rusiji.
U javnosti visoki američki vojni časnici brzo hvale profesionalnost britanskih oružanih snaga. No, privatno su često vrlo kritični prema nedavnim rezovima u njihovoj veličini, posebno u Britanskoj vojsci, koja sada broji nešto više od 70.000 redovnih vojnika.
“Premala”, rekao je jedan istaknuti američki general tijekom privatnog brifinga prilikom posjeta Ujedinjenom Kraljevstvu, prenosi BBC.
Prema Međunarodnom institutu za strateške studije, ruski vojni izdaci sada su veći od ukupne obrambene potrošnje Europe, mjerene paritetom kupovne moći. Povećani su za 41 posto i sada iznose ekvivalent 6,7 posto BDP-a. Nasuprot tome, Ujedinjeno Kraljevstvo planira potrošiti samo 2,5 posto do 2027. Trumpovi komentari naglašavaju činjenicu da ne razmatra slanje američkih vojnika na ukrajinsko tlo kako bi nadzirali bilo kakav prekid vatre. Bilo kakva američka prisutnost bit će ekonomske prirode, usmjerena na iskorištavanje rudarskih resursa.
On sugerira da bi to samo po sebi moglo odvratiti Rusiju od ponovne agresije. No čak i njegova administracija smatra da je nužna određena vojna sila – koju bi trebali osigurati drugi. Na europskim zemljama je da to učine. Pitanje nije samo ima li Europa volju, već ima li i dovoljan broj vojnika? Kratak odgovor je – ne. Zato Keir Starmer inzistira na dodatnim američkim sigurnosnim jamstvima od strane najmoćnije vojske na svijetu.
Britanija nije jedina zemlja koja je smanjila svoje oružane snage nakon završetka Hladnog rata. Taj se trend u Europi polako preokreće, s više zemalja koje povećavaju obrambene izdatke. No Europa sama ne bi mogla osigurati vojnu silu od 100.000 do 200.000 vojnika, koliko ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski smatra potrebnim da odvrati Rusiju od nove invazije, prenosi N1.
Umjesto toga, zapadni dužnosnici navode da razmatraju formiranje snaga do 30.000 vojnika. Europski borbeni avioni i ratni brodovi pomogli bi u nadzoru ukrajinskog zračnog prostora i pomorskih ruta. Te bi snage bile usmjerene na osiguranje ključnih lokacija – ukrajinskih gradova, luka i nuklearnih elektrana. Ne bi bile raspoređene u blizini trenutnih bojišta na istoku Ukrajine. Europski borbeni avioni i ratni brodovi također bi nadzirali ukrajinski zračni prostor i pomorske putove.
No, ti isti zapadni dužnosnici priznaju da to ne bi bilo dovoljno, zbog čega se traži američko “backstop” jamstvo – kako bi se osiguralo da bilo koje raspoređene snage neće biti dovedene u pitanje od strane Rusije te da bi britanski premijer imao sigurnost u odluku o slanju britanskih vojnika.
Dužnosnici vjeruju da bi, u najmanju ruku, SAD mogao nadzirati bilo koje europske snage kroz “zapovjedni i kontrolni element” te osigurati američke borbene avione spremne za odgovor iz svojih baza u Poljskoj i Rumunjskoj. Europa ne može parirati američkim sposobnostima nadzora iz svemira ili prikupljanju obavještajnih podataka.
SAD bi se također mogao složiti da nastavi opskrbljivati Ukrajinu oružjem. Iako ga je Europa nedavno prestigla u udjelu zapadnog oružja isporučenog Ukrajini, jedan zapadni izvor istaknuo je da je SAD osigurao “šlag” – poput dalekometnih projektila i sustava protuzračne obrane. Europske zemlje također nemaju potrebne kapacitete za izvođenje velikih vojnih operacija samostalno. Stoga, opskrba Ukrajine zapadnim oružjem uvelike ovisi o američkoj logistici.
NATO-ova zračna kampanja nad Libijom 2011. također je pokazala te slabosti – iako su europske zemlje službeno preuzele vodstvo, bile su i dalje ovisne o američkoj podršci. Saveznici su se oslanjali na američke zračne tankere za punjenje gorivom i američke sustave za ciljanje.
Međutim, čini se da je Starmer napustio Washington bez ikakvih jamstava za američku vojnu podršku. Govoreći za BBC, britanski ministar zdravstva Wes Streeting sugerirao je da bi Trumpova obnova posvećenosti članku 5 NATO-a – koji propisuje da će se napad na jednog saveznika smatrati napadom na sve – mogla biti dovoljna.
No američki ministar obrane Pete Hegseth ranije je izjavio da bilo koje međunarodne snage poslane u Ukrajinu neće biti NATO-ove snage niti pokrivene NATO-ovim ugovorom. Trenutno ne postoji takvo NATO-ovo sigurnosno jamstvo. Odlučnost Europe sada se stavlja na test. Premijer, koji će ovog vikenda sazvati sastanak lidera, uskoro će saznati hoće li tople riječi Donalda Trumpa biti dovoljne da uvjere druge zemlje da se pridruže Britaniji u slanju vojnika u Ukrajinu.
Francuska je zasad jedina velika europska sila koja pokazuje spremnost na isto. Neke sjevernoeuropske zemlje – Danska, Švedska i baltičke države – razmatraju mogućnost sudjelovanja, ali također žele američka sigurnosna jamstva. Španjolska, Italija i Njemačka za sada su protiv.
Starmer još uvijek vjeruje da postoji prostor za pregovore te da bi SAD mogao podržati europske snage. No na Trumpovo pitanje – bi li Britanija mogla sama suprotstaviti se ruskoj vojsci? – iako su ruske snage oslabljene, odgovor ostaje ne.
