Most Omiš u svom dopisu gradonačelniku Omiša, Ivi Tomasoviću, upozorava na navigacijske opasnosti koje prijete kod brodskog prijevoza Cetinom koji je organiziran za stanovnike Omiša kao rješenje zbog novih poteškoća koje očekuju stanovnike Omiša i okolice zbog radova na obilaznici zbog kojih se zatvara prometna žila kucavica od Omiša prema Gatima.
Krešimir Perić, ing. Pomorske Nautike i donedavni časnik prekooceanskih brodova, dopisom se obratio gradonačelniku Tomasoviću u ime Mosta Omiš.
Na početku svog dopisa Perić je naglasio kako ovim putem želi informirati o vrlo opasnoj praksi koja se upravo odvija u Omišu, te kako hitno traži korekciju iste.
„Svjesni smo problematike oko zaobilaznice Omiš – Zakučac, trenutno smo primorani prihvatiti prijevoz putnika brodovima, ali jednu stvar nikako ne možemo i ne smijemo prihvatiti, a riječ je o sigurnosti naših građana. Radi se o tome da se navigacija Cetinom, posebno noću, odvija protivno Pomorskim zakonima, praksama i uvjetima sigurne plovidbe. Plovni put na Cetini nije adekvatno označen kao što nalaže IMO organizacija zadužena za sigurnost plovidbe, odnosno ne udovoljava „IALA“ propisima u kojima se nalaze točno definirane oznake i svjetla svakog plovnog puta.“, objasnio je Perić.
Perić je napisao kako najveći naglasak stavlja na sljedeće:
„Tijekom noćne plovidbe, kada se polazi iz Zakučca, nema nikakvih vanjskih obilježja, te se kopno veoma slabo vidi. Kod drugog tunela na par mjesta postavljena je kanta koja valjda predstavlja bovu i označava mjesto gdje je plitko, odnosno gdje će se brod nasukati. Ta ista bova po noći ne svijetli nego je na nju postavljena retro reflektirajuća trakica koja se inače puni na suncu, a kad padne mrak ona vrlo brzo gubi intenzitet. Ukoliko je dan bio oblačan, ona će vrlo loše svijetliti.“
Također navodi kako je bio prisutan pri noćnoj plovidbi Cetinom za vrijeme kiše i loše vidljivosti, kad je upravitelj broda na pitanje, kako se snalazi po teškoj vidljivosti, odgovorio ovim riječima:
„Vrlo je nezgodno, prošao sam puno puta ovdje pa znam Cetinu, ali se snalazim po svjetlima na cesti, imam neke svoje orijentire, pa ste sigurni, ali da sada dođe neki novi upravitelj na ovu rutu, jako se bojim kako bi se on snašao u ovim uvjetima.“
Perić piše i kako je njegov posao na brodu bio i proučavanje nesreća i kako do njih dolazi.
„Najveći uzrok nesreća su umor i pad koncentracije. U naredna 4 mjeseca da samo jednom netko osjeti umor, da se samo jednom dogodi pad fokusa – to može dovesti do katastrofalnih posljedica. Kod umora se ne gubi samo fokus nego i percepcija, a kad su vam orijentiri izblijeđena pozadinska svjetla, to je izuzetno opasno. Da ne govorim o činjenici da osoba gleda u daljinu prema cesti da vidi svoje orijentacijsko svjetlo, umjesto da gleda ispred sebe u Cetinu gdje uvijek može isplivati grana ili nekakav drugi predmet koji predstavlja opasnost. Kada bi brod udario u nešto, to bi stvorilo veliku paniku, a panika čini čuda. Ljudi su u panici sposobni utopiti se u 0.5 m vode, a da ne govorim o hladnoj Cetini. Tko će onda odgovarati za gubitak dragocjenih ljudskih života?“, objasnio je i upozorio Perić.
Na kraju dopisa, Perić je predložio i zamolio da se što prije adekvatnim svjetlima označi područje navigacije.
„Kopnena svjetla nisu dostatna – ovo nije situacija s kojom se može šaliti, molim da je shvatite kao prioritet. Previše se nesreća dogodilo i radi manjih stvari. Imajte na umu da za nesreću treba više faktora, a ovdje ih je napretek.“ – zaključio je Perić, te predložio da svaki brod i svaki lučki redar dobije vhf prijenosnu radio stanicu koja omogućuje ekspresnu komunikaciju.
