Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i najbolji naš nogometaš svih vremena Luka Modrić unatoč veteranskim godinama ne misli prestati s vrhunskim nogometom. Luka je jučer proslavio 40. rođendan, no i dalje igra na vrhunskoj razini i to u dresu talijanskog Milana, a očekuje se da će predvoditi Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu 2026. godine, piše Večernji.
O Lukinoj karijeri sve se više-manje zna. Nevjerojatnih 13 godina u Realu, tijekom kojih je čak šest puta osvojio Ligu prvaka, naslov najboljeg nogometaša svijeta, brojni trofeji... Hrvatsku je vodio do dva velebna uspjeha – srebra i bronce na svjetskim prvenstvima. Zna se i da je prošao težak put kako bi od Velebita došao do blještavih svjetskih pozornica.
Poznato je kako je Luka Modrić kao dječak bio na probi u Hajduku. A u svojoj knjizi prvi put je otkrio detalje te za njega nesretne epizode: "Otac je bio veliki navijač Hajduka. Kao i mama i svi ostali u mojoj obitelji. Hajduk nam je oduvijek bio pojam. Razmišljao je tata, kao i svaki roditelj u Dalmaciji čije dijete trenira nogomet, o tome da mu sin postane igrač Hajduka. Kao dječak i ja sam bio navijač splitskih bijelih. Otac je, uz podršku strica Željka, koji je preko posrednika uspostavio kontakt s trenerima u Hajduku, organizirao naš odlazak na probu. U to vrijeme bila je pauza treniranja u Zadru. Zato je tata procijenio da nema potrebe da nikog, pa ni direktora škole Tomu Bašića, obavijesti o toj akciji. Poslije će se pokazati kakva je to greška bila. Odvezao nas je do stadiona na Poljudu gdje smo Oštrić (Marko Oštrić, Lukin suigrač iz Zadra, prijatelj i vjenčani kum, nap.a.) i ja bili smješteni u klupske sobe.
Trenirali smo pod vodstvom trenera Marija Čutuka na obližnjem pomoćnom igralištu. Po svojemu sudu bio sam dobar u igri i očekivao sam da će njihovi stručnjaci biti zadovoljni. No i prije isteka dva dogovorena tjedna došao mi je direktor škole Marin Kovačić. Odmah sam osjetio negativnu energiju. Kratko mi se obratio, rekao da nije još vrijeme za mene u Hajduku. Nikad neću zaboraviti taj trenutak. Bilo je to prvo veliko razočaranje na mojem nogometnom putu. Ubrzo sam nazvao oca i rekao mu da odmah dođe po nas. Bio je neugodno iznenađen takvim razvojem događaja. Po njemu sam uvijek bio najbolji, gdje god da igrao.
– Vaš sin nije zadovoljio kriterije, žao nam je. Još je premali – ponovili su na Poljudu i mome ocu.
Vratili smo se u Zadar. Slijedili su novi problemi i razočaranja. Tomo Bašić, direktor Zadrove omladinske škole, doznao je da smo bili na probi u Hajduku. Malo je reći da je zamjerio to mome ocu. Do tada su imali odličan odnos, često su se družili.
– Kako si mogao to napraviti bez moga znanja!? – ljutito mu je predbacio. Bio je očito uvrijeđen što ga nije ni obavijestio, a kamoli konzultirao o odlasku na probu. Unatoč tomu, Bašićeva druga reakcija tatu je jako iznenadila. I pogodila. Meni je to bio drugi šokantan događaj u samo nekoliko dana.
– Kad nije dobar za Hajduk, znači da nije dobar ni za Zadar! Sljedeća tri mjeseca ne može dolaziti na treninge!"
