Mnoge hrvatske obitelji tradicionalno raskićuju božićni bor na blagdan Sveta tri kralja, 6. siječnja, smatrajući da se tim danom završava božićno razdoblje. U nekim obiteljima kao razlog uklanjanja bora spominje se i srpski, odnosno pravoslavni Božić.
Iako je taj običaj duboko ukorijenjen u praksi, liturgijski gledano, božićno vrijeme tada još traje.
Prema crkvenom kalendaru, božićni ciklus ne završava Bogojavljenjem, nego Nedjeljom Krštenja Gospodinova. Taj se blagdan slavi u nedjelju nakon Sveta tri kralja i njime se zaokružuje razdoblje slavlja Isusova rođenja i objave svijetu.
U liturgijskom slijedu, nakon Božića slijede spomeni poklona pastira i mudraca, a završni događaj božićnog vremena upravo je Kristovo krštenje na Jordanu, kojim započinje njegovo javno djelovanje. Zato Crkva božićne pjesme, ukrase i liturgijsku boju zadržava sve do toga dana.
Upravo se Nedjelja Krštenja Gospodinova smatra pravim završetkom božićnog vremena, a u mnogim se sredinama tek tada simbolično uklanjaju božićna drvca i jaslice iz domova i crkava.
Iako se narodni običaji razlikuju od mjesta do mjesta, crkvena liturgija jasno poručuje: Božić ne završava 6. siječnja, nego tek nedjeljom koja slijedi nakon Bogojavljenja.
