Živo je ovih dana na splitskom Mertojaku, gdje skupina hajdukovaca, zaljubljenika u nogomet i poštovatelja legendarnog igrača Hajduka Blaža Sliškovića – Bake, užurbano radi na izradi murala posvećenog jednom od najvećih koji su ikada nosili bijeli dres.
A kao da je bilo jučer kad je stigao u Split. Tog vrućeg lipanjskog dana 1981., u vremenu kada nije bilo interneta, Facebooka ni javljanja uživo, splitski novinari – danas, nažalost, pokojni Momčilo Popadić i Mario Garber – napravili su nešto posebno. Popadić je otputovao u Mostar razgovarati s tamošnjim ljubiteljima nogometa, dok je Garber čekao njegov dolazak u Split. Rezultat svega bila je legendarna reportaža – djelo dvojice spisateljskih velikana – o velikom transferu i dolasku Sliškovića na Poljud.
Predivno je bilo odrastati uz Baku Sliškovića. Baš kako kažu stihovi:
"Više ne pratim ni balun, jer mi je tlaka.
Nikad više igrača, kao što je bio Baka."
Mi, dica sa sjevernog stajanja, dobili smo tada jednu sasvim novu dimenziju nogometa. I ne samo to – Hajduk nam je još više ušao pod kožu.
Doktor Baka, kako smo ga zvali, bio je igrač poteza, vica, znanja... Njegovi golovi protiv Sparte, Torina, Crvene zvezde, Dinama, Partizana – danas se smatraju antologijskima.
Nazvali smo Blaža Sliškovića:
Dobar dan, Baka! Kako je u Mostaru?
Kao i uvijek u ovo doba godine – vruće je, ali meni lijepo. Drago mi je da na Mertojaku rade mural u moju čast. Eto, da sam kao, uvjetno rečeno, "stranac" u Hajduku ostavio takav trag da me se navijači i dalje sjećaju.
Ostavili ste i te kakav trag – još se tinta nije osušila, rekli bismo.
Drago mi je što me pamte, i naravno – dolazim na Mertojak, na otvaranje murala.
Bit će svečano! Odazvale su se i "Humane zvijezde Splita", predvođene sportskim djelatnikom i entuzijastom Brankom Bosancem. U ulozi domaćina bit će agilna predsjednica kotara – Jagoda Cicvarić Goreta. Svi zajedno, predvođeni Sliškovićem, prošetat će kvartom do nogometnog igrališta, gdje će veterani Hajduka i veterani Mertojaka odigrati humanitarnu utakmicu.
Donijeli ste nam i onaj Kup 1984., golom direktno iz kornera Tomi Ivkoviću?
Sjećam se toga dobro. Imali smo odličnu momčad, ali titule su, nažalost, tada izostajale. Eto, ni sada je nema već dvadeset godina – nadam se da bismo je mogli osvojiti ove sezone.
A onu zadnju iz sezone 2004./05., kad ste bili trener, mnogi i dalje pripisuju vama.
Pa svakako imam udjela u njoj. Neka Hajduk ponovno bude prvak – jer velika emocija Torcide i navijača to doista zaslužuje.
Tako Mertojak – mjesto gdje se Hajduk istinski voli – postaje mala utvrda hajdukologije. Mjesto sjećanja na dane kada su na Poljudu igrali Baka, braća Vujović, Vulić, Rožić i ostali... Kad su padali Torino, Stuttgart, Sparta... Kad se pobjeđivalo Valenciju i Tottenham.
Uskoro će mural Ivana Gudelja, koji već krasi kvart, dobiti društvo – mural Blaža Sliškovića. Oba će podsjećati mertojaku dicu koliko je Hajduk velik klub.
