Menadžer Edwin Softić na svom Facebook profilu obrušio se na brojne komentare osoba iz svijeta glazbe koje su reagirale na vijest o smrti Rajka Dujmića.
"Čitam puno toga danas o Rajku Dujmiću! Većinu vas može biti sram! Svi se razmećete i pišete, opraštate se, gdje vam moral, bar stid, sram...pa da šutite, a opet znam ne možete, zovu vas svi, morate nešto reći, mnoge vas je stvorio, treba javnosti reći i izreći da je bio genije, a da pređete crtu i povučete sve gnjusnosti koje ste mislili i izgovarali o njemu!?
I želite se jako pokazati kako ste ga poštovali, voljeli, čuli se s njim svaki dan, živjeli s njim njegove probleme, a najogavnije riječi sam osobno čuo iz vaših usta i svjedok sam vaše bezobzirnosti, i svi sad prepričavate svoje prelijepe dogodovštine i susrete, da bi ukrali za sebe dio njegove popularnosti jer vam sad treba da bi se pojavili u medijima i vidim svi imate fotke s njim stare po tko zna koliko godina i svi ste mu bili veliki prijatelji, a nikad do sad to nigdje niste objavili!!
Dobit ću puno neprijatelja, radi ovog što pišem, ali s neprijateljima sam naučio živjeti, on nije znao i nije mogao to podnijeti! To ga je ubijalo i na kraju ubilo!
Ja ni jednu fotku s njim neću objaviti, to su naše uspomene, niti ću se bilo čime hvaliti, ali bio sam u tim estradnim 'govnima', 35 god.
Znam tko ste, što ste i vjerujem da sam ga bolje poznavao od vas mnogih kojima je podario sebe u svojim pjesmama, ali zaborav je nastao kad vas je stvorio, a niste ga više trebali! Sad ćete se trgati, dežurni lovci, da pišete njegovu biografiju, sve što će vam donijeti njegovo mrtvo tijelo... i uprihoditi vam vaš veliki fundus fotografija koje imate vjerujem negdje u arhivi više nego i njegova žena! E, sad bi vam svima napisao imena, ali neću, bit će vremena, kad ga ispratimo i da mu duša nađe mir! Ima vremena!
Da li ste poznavali Moku? Da li znate tko je to uopće? Da li ste poznavali Đurđicu (ja sam joj bio manager, odmah kad je otišla iz Novih fosila), na nju ste svi već ionako odavno zaboravili (nije to više komercijalno), na kraju da li vi svi koji pišete o Rajku Dujmiću, da li ste ga uistinu poznavali!? Ne! Siguran sam danas, više nego ikad.
Poznavali ste njegove hitove, pjesme, pomoć i moć, sve što ste trebali i koristili dok je bio u ekspanziji svog emotivnog naboja i onog što vam je 'rodio'. Ali kad ste se kao zadnji 'primitivni Balkanci' suočavali s pričama i spoznajama o njegovoj nemoći, patnji, svemu što mnogi skrivaju i vješto se prikrivaju, tu ste čuvali svoj medijski image! Da, nije bio kao vi i nije imao tu moć da odglumi, za razliku od vas, svoju bol i nemoć, nije tu bio vješt! Rajko, našao si konačno svoj mir, želio si otići (ne na ovaj način) tuga i razočarenje te je ubilo već odavno, pokušavao si pronaći opet one ljude kojima si sve dao, ali njih nije više bilo. Znam, sve znam. Lako je s tobom biti u društvu dok si bio neprikosnoven... nisu znali, možda sad znaju što su godinama činili i zamisli sad bi i bili uz tebe i pomogli ti na tvom putu traganja za njima ili takvima! Ostali su ti rijetki i tvoja supruga, ali to je bilo malo da bi popunilo tvoju veliku dušu. Umro si jer si to želio odavno, ovo vrijeme nije ono u kojem si ti davno naučio živjeti, samo si se patio, emotivno otupio u nadi, a nadu ti nisu dali. Bio si oportun prema svima jer si vjerovao u svoju bajku do kraja. Nisu to više bili ti ljudi, a nisi našao nigdje svog novog Moku, Popadića... a toliko si ih trebao! Pokoj ti vječni. Idi, otišao si ti, ali nikad ti neće uzeti ono što je tvoje i samo tvoje, to nisu mogli, a i to su pokušali! Tvoje pjesme!"
