U prepunom i intimnom ambijentu, uz mirise mora i domaće kužine, održan je događaj koji je spojio ljude, priče, gastronomiju i emociju – onako kako se to radilo nekad.
Na „Marendi kod Roka i Dujke“ lipo se jelo i pilo, guštalo se bez žurbe, a stolovi i ljudi bili su povezani pričom. Hrana inspirirana starom Matejuškom, gluma među gostima, smijeh, emocija i blagdanski duh stvorili su atmosferu u kojoj se nije bilo samo publika – nego sudionik.
Matejuška je bila ispunjena do zadnjeg mista. Čulo se pivanje, nazdravljalo se, pričalo i prisjećalo vrimena kad su se male životne priče živjele punim srcem. Vratija se duh Splita kakav pamtimo i kakvog želimo sačuvati – skroman, topao, ljudski i ponosan.
Poseban emotivni pečat događaju dala je izvedba predstave o Roku i Dujki, istinite i dirljive priče o ljubavi siromašnog ribarskog Splita, koju je u književnosti ovjekovječio Miljenko Smoje. Glumci kazališta Ritam igre još su jednom pokazali najbolje od sebe – nenametljivo, iskreno i snažno, igrajući među ljudima, za istim stolovima, brišući granicu između publike i pozornice. Njihova izvedba bila je jednako životna kao i priča koju su prenosili, a emocija koju su donijeli dodatno je povezala jelo, priču i prostor Matejuške.
Ovaj doživljaj pokazao je koliko su ovakvi projekti važni: oni koji spajaju gastronomiju i storytelling, baštinu i suvremeni izričaj, prošlost i sadašnjost. Ne kao folklor radi folklora, nego kao živo iskustvo koje se dijeli s ljudima.
