Split se diči ocem hrvatske književnosti. Rijetki su oni koji ne znaju kako je veliki Marko Marulić svjesno odbacio epitet jednog od najčitanijih europskih pisaca na latinskom jeziku toga doba. Dakle, furbasti se lisac svjesno latio dvostruko rimovanog dvanaesterca i podario svome hrvatskom puku prvu knjigu pisanu na “njihovom” pučkom jeziku.
Složit ćemo se da malo tko ne zna za Marulića, njegovu Juditu i jazz bar koji svira u argentinskim ritmovima njemu u čast. No, znate li da je još jednome piscu grad Split odao počast?
Riječ je o Filipu Grabovcu (Podosoje kraj Vrlike, 1697 – Santo Spirito kraj Venecije, 13. II. 1749), koji bi, da nije skončao nesretno kako je nažalost skončao, nosio epitet prosvjetitelja nepismenog puka namjesto njegovoga nasljednika Andrije Kačića Miošića. Taj je pučki pisac i franjevac teologiju i filozofiju studirao u Italiji, 1726. je zaređen za svećenika, a tri godine poslije postavljen za kapelana hrvatskih vojnih postrojbi u mletačkim krajevima sa sjedištem u Veroni.
Kritizirajući odnarođivanje hrvatskih časnika u mletačkoj vojsci i nastojeći pobuditi njihove nacionalne osjećaje, objavio je 1729. letak s deseteračkom pjesmom Esortazione amorosa, poslije pretisnut u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (1747.), jedinome njegovu djelu. Cvit je štivo namijenjeno neobrazovanu čitatelju, zbornik sadržajno nepovezanih tekstova u stihu i prozi, oblikovan kao dijalog starca i mladića. Prvi dio čine poučni kršćanski tekstovi napisani u srednjovjekovnoj književnoj tradiciji: pitanja i odgovori, prenja, molitve, tužbalice, propovijedi, upute i savjeti itd. te dvije stihovane pripovijesti: Od Pile i Od jednoga strašnoga događaja. U drugome dijelu pripovijeda o biblijskoj, svjetskoj i hrvatskoj povijesti, posebice o suvremenim hrvatskim bojevima s Turcima. Cvit je djelo koje objedinjuje predaju hrvatske srednjovjekovne književnosti, ljetopisačku literaturu i književnost bosanskih franjevaca, u stihovanim dijelovima pisan osmercem ili epskim desetercem.
Nakon izlaska iz tiska u studenome 1747., a zbog izrazito rodoljubnog tona u pjesmama Slava Dalmacije i Od naravi i ćudi rvacke, djelo Cvit je bilo zaplijenjeno, a Grabovac optužen za protumletačku djelatnost i zatvoren. Zbog bolesti prebačen je u franjevački samostan na otočiću Santo Spirito gdje je i preminuo.
Komunalni nered zasjenio velikane hrvatske književnosti
Maruliću i Grabovcu se Split odužio u nekim boljim vremenima. U današnjim vremenima jedan je koktel bar na Voćnom trgu Marku ukrao "šou", dok je Grabovcu, čiji kip stoji vezan u lancima ispred Crkve Gospe od zdravlja, širina pretrpana ugostiteljskim stolovima. Da stvar bude gora na istoj je širini i ulaz u Kriptu ispod Jupiterova hrama, koji je zaklonjen stabalcem bugenvilije i čvrsto nasađenim stolovima i katrigama iz obližnjeg ugostiteljskog objekta.
Žalosno, pamtili su naši pisci i naša baština bolja vremena kada su čuvari kulture i starine bili konzervatori koji su svoj posao živjeli kao poziv. Vicko Andrić i Frane Bulić, za razliku od današnjih čuvara baštine, su šetali uzdignuta čela, znajući se othrvati sitnim interesima i političkim igrama svoga vremena. U njihovom se vremenu znalo da javni prostor čine trgovi, kipovi, parkovi... Danas nažalost pušu neki drugi vjetrovi.
