Danas je u Haagu izrečena pravomoćna presuda šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata, lidera Herceg-Bosne. Sud je potvrdio prvostupanjske presude, Prliću od 25 godina, Petkoviću, Stojiću i Praljku od 20 godina, te Ćoriću 16 i Pušiću 10 godina. General Praljak je nakon izricanja presude uzeo čašicu u kojoj se nalazio otrov i popio uz riječi "Slobodan Praljak nije ratni zločinac i s prezirom odbacujem vašu presudu".
Potvrđena je i presuda za udruženi zločinački pothvat.
Izricanje ove presude uznemirilo je brojne Hrvate u Hrvatskoj i BiH, a posebno čin generala Praljka nakon izricanja presude.
Za naš portal izricanje ove presude komentirao je Mario Tomasović, bivši čelnik splitske HVIDRA-e.
-Ovo je jedna mučna situacija. U ovom trenutku smo svjedoci jedne prave drame koja se odvijala na haškom sudu. Možemo naslutiti iz ovog što do sada znamo da određene teze u prvostupanjskoj presudi zapravo su potvrđene. Sam "sokratovski" čin generala Praljka stavlja pod jednu veliku dilemu suočavanje s istinom haškog suda. Hrvatima se često spočitava suočavanje s prošlošću i istinom, a zapravo bi se Međunarodna zajednica trebala suočiti s istinom kako je Haški sud kroz ovo razdoblje radio i po kojim kriterijima rukovodio. Dakle, da li su pravni argumenti, činjenice i dokazi bili glavni i jedini argumenti u presudama i odlukama ili je tu bilo i politike i politikantstva. Ovaj "sokratovski" obračun generala Praljka s licemjernom Međunarodnom zajednicom je jedan veliki šamar tom sudištu i onim silama koje su ga utemeljile, želeći reprizu mini Nürnberga. Međutim, proizveo se kontra učinak, pravda uopće nije zadovoljena i ovdje je žrtva optužena, a to je hrvatski narod u BiH. Ovdje su Hrvati, Hrvatska i hrvatske snage koje su spasile Bosnu i Hercegovinu od raspada te '94. i '95. godine. Da hrvatska vojska nije intervenirala u zapadnoj Bosni, BiH bi se srušila kao državna tvorevina, bila bi Velika Srbija i to treba znati i to treba jasno kazati. Neka ne likuju bošnjački političari nad ovom presudom jer nemaju razloga za nikakvo slavlje. Trebaju se duboko zamisliti nad nekim činjenicama. Nek se zamisle dobro nad vlastitim ekstremistima koji su došli u tu nesretnu zemlju i koji su uvezeni iz arapskih zemalja. Neka se zamisle nad izjavama Milorada Dodika i notornog Vučića i sličnih sljedbenika četničkog pokreta u Beogradu. Znači Hrvati su u ovom slučaju stradali, po mom mišljenju, najviše, a najviše su dali za očuvanje Bosne i Hercegovine. - kazao nam je Tomasović.
Zanimalo nas je kako komentira da u Haagu nikada nisu osuđeni zločini islamskih ekstremista po političkoj odgovornosti. Također nas je zanimao njegov stav o presudi po kojoj će Hrvatska biti optužena za udruženi zločinački pothvat.
-U tom ratnom vremenu Međunarodnoj zajednici je odgovaralo na neki način da se na području Bosne i Hercegovine, točnije na području Federacije, da muslimani dobiju svoj entitet, a dobili su ga tako da su u taj sendvič uvukli najmalobrojniji i najnemoćniji narod, Hrvate. Činjenica je da su Srbi imali dominaciju u ratu u BiH i da su okupirali više od 70 posto teritorija i da su po Daytonu dobili 49 posto. Međutim, Ne treba zaboraviti isto tako da u tom ratnom ludilu u Bosni i Hercegovini, netko je trebao imati stranu žrtve. Muslimani su stradali jako u Bosni i Hercegovini, ali ne od strane Hrvata, ni HVO, ni od ove šestorice kojima su danas izrečene presude. Ne smijemo amnestirati nijedan zločin i to sebi kao branitelj ne bi nikad mogao dopustiti, ali oni su bili pojedinačni i nikada sustavni i planski. Prema tome, glavni remetilački faktor u Bosni i Hercegovini je dakle Srbija. To je novi apsurd, da država koja prema dosadašnjim presudama nigdje nije eksplicitno označena kao agresor. Znači to je nova povijesna nepravda. Znam da će se sada javiti pusti ljudi koji će sad ovo relativizirati i kazati da ovo na Hrvatsku neće imati utjecaja, moje je osobno mišljenje da će ova presuda imati itekakvog utjecaja na našu državu i budući položaj na ovim prostorima. Važno je istaknuti da i sam datum 29.11. koji je bio Dan državnosti bivše Jugoslavije, nosi određenu simboliku. Neki krugovi u svijetu, a zapravo su velikosrpske snage i jugonacionalisti tu tezu proširili, kažu da su Hrvati razbili Jugoslaviju, njima još uvijek neprežaljenu i zapravo da su oni najodgovorniji za raspad Jugoslavije. To je jedna povijesna diverzija. Jugoslaviju onakva kakva je bila su razbili Srbi, tj. njihovi akademici okupljeni u Francuskoj ulici 7, sjedišta SANU u Beogradu, poznati po svojim opasnim i šovinističkim izjavama te oni koji su doveli Slobodana Miloševića na vlast i pokrenuli ratne pohode. Hrvati tu nisu imali izbora nego se braniti, a po ovoj presudi kako stvari stoje želi se Hrvatsku ugurati na mjesto koje po kronologiji pripada Srbiji. - rekao nam je Tomasović.
Zanimalo nas je i kako komentira odnos hrvatskih vlasti u Hrvatskoj i BiH svih ovih godina u pokušaju obrane hrvatskih optuženika u Haagu i obrane od presude za udruženi zločinački pothvat.
-Odnos službenog Zagreba, najprije prema Hrvatima u BiH, a onda i prema ovom za Hrvatsku jako bitnom procesu koji se odvijao sve ove godine, je zabrinjavajući. Zapravo je nevjerojatan i skandalozan! Ne zaboravimo da je Vesna Pusić kao ministrica vanjskih poslova izjavila da je Hrvatska izvela agresiju na BiH. Ako to kaže prva osoba vanjske politike Hrvatske u tom trenutku, a što bi onda drugo moga zaključiti jedan stranac. Držim da su hrvatski političari redom pali na ispitu za ovo prevažno pitanje, koje se odnosi na Bosnu i Hercegovinu i svu ratnu i postratnu problematiku te da nisu branili interese Hrvata u BiH. Službeni Zagreb je uvijek prepuštao inicijativu Bošnjacima i njihovim jastrebovima ili Srbima i njihovim jastrebovima. Tako da se ta hrvatska politika negdje zagubila i danas to dolazi na naplatu. Slobodno se može kazati da je general Praljak onaj svoj otrov popio iz revolta kako prema tom sudištu, a isto tako i prema dosadašnjim političkim garniturama u Republici Hrvatskoj koje nisu učinile ništa i zapravo su radile za tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda u Haagu. Znači neki ljudi u nekim razdobljima su radili za Haag. - zaključio je Tomasović.
