Konferencijom za medije u foyeru splitskog Hrvatskog narodnog kazališta predstavljena je dramska predstava Glorija Ranka Marinkovića koju će Drama HNK Split u sklopu 67. Splitskog ljeta premijerno izvesti na sceni na otvorenom na splitskom poluotoku Sustipan u ponedjeljak 2. kolovoza.
Predstavu režira Dražen Ferenčina, naslovnu ulogu Glorije, odnosno časne sestre Magdalene, tumači Katarina Romac, don Jere je Mijo Jurišić, a ostali protagonisti su: Trpimir Jurkić kao don Zane, Vicko Bilandžić kao Floki Fleche, Filip Radoš u ulozi Biskupa, Nenad Srdelić kao don Florijo, te Krešimir Jelić, Tajana Jovanović, Alen Čelić, Maro Drobnić i Luka Čerjan.
“Odluka da se postavi Glorija ovisi o ansamblu kojim kazalište raspolaže. Mi preferiramo da naše festivalske produkcije nose glumci iz našeg ansambla u kojem danas imamo glumce spremne da igraju Marinkovićeve uloge, istaknuo je ravnatelj Srećko Šestan.
“Ovo je komad koji obilježava mnoge generacije glumaca i redatelja, kojem se svako malo vraćamo. Slažem se s intendantom, ovakvi komadi se ne rade ako nemate odlične glumce, odličnu Gloriju, don Jeru, don Zanu... tu galeriju likova koji izgovaraju Rankove često citirane, vrlo pametne, rečenice. Komad je u početku izazivao razne prijepore, u početku ga se tumačilo isključivo politički, tadašnjem sistemu pogodan kao napad na Crkvu. Nakon toga počinju dublja iščitavanja komada u koja, nadam se, i naša predstava spada. Sam Marinković je kazao kako je ovo komad o manipulaciji. Živimo u vremenu manipulacije, nude nam se razne istine, sreća koju možemo kupiti, zamagljena je prava istina kojom svi manipuliraju. Glorija progovara o sukobu pojedinca i sistema koji ga pokušava sputavati i prilagoditi sebi.” “Gloriju smo definirali kao ženu koja je na trapezu između crkve i cirkusa, između don Jere i oca. Ona je zaljubljena žena, radosna kad je on radostan i jako nesretna u toj vezi” kazala je Katarina Romac koja tumači naslovnu ulogu. “Lik Jere prolazi kroz amplitude od sumnje do nekakve blage ljubavi, sumnje i straha u sve što mu se događa.
„Kako danas čitati Gloriju, toliko puta raščlanjivanu i toliko puta odigranu? Kada je praizvedena, prije gotovo sedamdeset godina, dočekana je kao politički komad. Političke okolnosti otada su se duboko promijenile, a ljudska priroda ostala je ista. „Imena se mijenjaju, a čovjek uvijek isti“, kaže u Gloriji Rikardo Kozlović zvan FlokiFlèche.
Glorija se i danas može čitati politički, s mišlju da se razne ideologije služe istim trikovima da bi pridobile ili zadržale sljedbenike, ali suvremenom gledatelju jamačno će zvonkije odjeknuti kao intimna priča o dvoje mladih ljudi koji su propali u ponor koji dijeli život od ideala“ zapisala je dramaturginja predstave Petra Mrduljaš i zaključuje:
„Crkva i cirkus u Gloriji su naizgled suprotstavljeni sustavi koji se umnogome pokazuju sličnijima negoli se isprva čini. Crkva za volju duhovnosti potire tijelo, a cirkus nudi tjelesni artizam lišen smisla. Danas, kada je Crkva izgubila glavnu riječ u duhovnim pitanjima i raspali su se tradicionalni obrasci mišljenja i življenja, mladi ljudi našli su se u duhovnom vakuumu, gdje mogu birati između ideologija otuđenih od života i razuzdanog hedonizma. Kao Glorija i Jere, traže nove smjernice, a ni crkveno-politički ni cirkusko-komercijalni sustavi često ne nude sadržaj i podršku, nego djeluju isključivo u svrhu vlastitoga samoodržanja. Upravo zbog tih mladih ljudi (i onih starijih), Glorija je, možda ne svevremena, ali svakako vrlo suvremena drama.“
Nakon premijerne izvedbe na Sustipanu 2. kolovoza s početkom u 21 sat, a reprizne su izvedbe predviđene 3. i 4. kolovoza. Planirano je da predstava u sezoni preseli sa Sustipana na kazališnu pozornice.
