Škole su, ili bi barem trebale biti, puno više od obrazovnih institucija. To je osobito moguće u onim školama koje imaju pojačan program raznih izvannastavnih aktivnosti, a sjajan primjer stiže nam s otoka Brača. Osnovna škola Vladimir Nazor iz Postira sjajan je primjer kako nastavnici svoja znanja i vještine prenose na učenike i kada nisu u pitanju hrvatski, matematika, priroda… Štoviše, kroz svoju učeničku zadrugu učenici ne samo da se uče osnove poljoprivrede i proizvodnje, nego su postali pravi humanitarci jer svoje ekološke proizvode u konačnici ne prodaje nego daruju bračkim domovima umirovljenika.

Za razliku od brojnih otočkih sredina odakle se stanovništvo iseljava, Postara je primjer gdje mladi ostaju na otoku i zasnivaju svoje obitelji, a što je zanimljivo, posljednjih godina sve je više stranih obitelji koji su došli živjeti u Postiru jer su ovo bračko mjesto prepoznali kao idealno mjesto za podizanje obitelji.

Sve je ovo bio više nego dovoljan razlog da popričamo sa Sanjom Nejašmić, ravnateljicom OŠ Vladimir Nazor iz Postira.

– Škola im 143 učenika, već sada imamo i 7 stranaca. Za one strance koji ne znaju ili nedovoljno znaju Hrvatski jezik organizirali smo pripremnu nastavu učenja hrvatskog jezika i nadamo se da će oni svi oni uspješno završiti školsku godinu. Uz uobičajen program i plan rada, imamo učeničku zadrugu te smo prva eko škola na otoku Braču.

Imamo naš vrt s ljekovitim biljem, maslinik i voćnjak. U voćnjaku su nasadi naranče i grejpa i to na površini oko 1000 kvadrata uz školu. Lani smo na Oblica festu dobili 2. mjesto za ekstradjevičansko maslinovo ulje. Naravno, nemamo velike količine, ali smisao voćnjaka i maslinika je djeci pokazati cijeli proces; od obrađivanja do konačnog plasiranja. U našim proizvodima težimo za izvrsnošću, baš kao što isto očekujemo od učenika.

Od ekoloških naranča i grejpa radimo proizvode koje onda doniramo Domu umirovljenika pri župi Postira. Ako je urod veći, onda doniramo i drugim domovima umirovljenika. Od jednog dijela voća proizvodimo vlastitu marmeladu od naranče, a koru koristimo za narancine, te sve plasiramo kao proizvod učeničke zadruge. Te naše proizvode izlažemo prigodno, primjerice na događajima u organizaciji turističke zajednice.

Kao eko škola lani smo dobili prvu nagradu na razini Hrvatske za korištenje i izradu različitih proizvoda, odnosno ukrasa izrađenih od tetrapak ambalaže.

U ovu izvannastavnu aktivnost uključeni su skoro svi učenici škole. Djeca vole raditi i sudjelovati u svim procesima. Vrt je podijeljen u parcele o kojima se brinu pojedini razredi. Ipak, sve radimo uz stručnu pomoć, s u tome nam pomaže Općina Postira – otkriva nam ravnateljica.

Kaže da škola već 24. put organizira Nazorove dane.

– To je kulturno-prosvjetna manifestacija koja se obilježava u rodnom mjestu Vladimira Nazora. To je susret književnika, a ove godine nam dolaze Julijana Matanović i Pavao Pavličić koji je lani napisao knjigu o Nazorovim epovima. U sklopu Nazorovih dana objavljujemo i literarni natječaj na razini cijele Hrvatske, svake godine su određene teme. Time promoviramo i potičemo stvaralaštvo mladih ljudi. Jednako tako želimo ugošćivati stručnjake i znanstvenike koji se bave Nazorovim djelom.

Zanimljivo, dok većina otoka ima problem gubljenja stanovništva, mnogi dijelovi Brača imaju pozitivne demografske trendove, a među njima je i postirskog područja.

– Uz povratak naših ljudi, imamo čak i useljavanje stranaca. Očito je Postira prepoznata kao mjesto ugodnog življenja. Mladi ljudi nakon školovanja ostaju ili se vraćaju, dobivaju posao. Svakako to je bitna tvornica Sardina koja zapošljava velik broj ljudi s otoka, pa i Splita. Dječji vrtić je sada dobio dvije grupe jaslica, tako da je dobro organiziran život za djeci i roditelje.

Što se tiče dolazaka stranaca, ljudi su prvo tu došli na ljetovanje pa su se neki zaljubili u priče koje ih možda podsjećaju na lijepa vremena. Dolazeći na ljetovanje shvatili su da je to idealan prostor za odgajanje djece. Nama je najnormalnije da djeca samostalno idu u školu, to u drugim zemljama nije najnormalnije. Tu su naravno ugodna klima i vremenske prilike. Stranci su ti u kratkim rukavima veći dio zime, uživaju o onome što je nama normalno. Najčešće kupe kuću s okućnicom. Primjerice, jedna nam je obitelj stigla iz Londona, jedna iz Južnoafričke Republike, imamo bračni par kombinaciju Nizozemska – Rusija, mađarski par, slovenski… – govori nam ravnateljica Nejašmić.

U kontekstu donošenja novog Zakona o otocima, upitali smo ravnateljicu koliko je težak život na otocima.

– Odgovorni bi trebali još malo više povesti računa o otocima. Sve je lijepo na papiru, no treba živjeti. Imamo puno djelatnika koji putuju iz Splita. Nazovu me u 6:15 da je upitno hoće li trajekt isploviti ili ne. Naravno, ne možemo utjecati na to kakvo će biti vrijeme, ali možemo na kvalitetu života općenito. Konkretno, puno bi pomoglo osiguravanja stambenog smještaja za djelatnike. Tako bi nam u školi bilo puno lakše jer bi imalo osoblje za izvannastavne aktivnosti. Na ovaj način sve je teško, uvijek se zimi žuri na prvi trajekt jer se ne zna što će biti sa sljedećim.

Život na otoku je, uz sve prednosti, daleko skuplji nego na kopnu. Sve što se kupuje u sezoni ili iza – od grane do građevinskog materijala, sve je to skupo. Nemamo veću plaću zašto što živimo na otoku, a sve plaćamo 30 ili više posto.

Za kraj, jesu li nam učenici preopterećeni. Kakav je Vaš stav po tome pitanju.

– Mislim da jesu. Uvijek kažem da je zanimanje učenika učiti. No mi im trebamo sistematizirati, odnosno olakšati to učenje. Uz smanjenje gradiva učenici mogu dobiti isto znanje kao do sada. Višak vremena moći će provesti s obitelji. Djeci je potrebno vrijeme za igru i moramo paziti na to – zaključuje ravnateljica.

Mi se nadamo da će i drugdje na našim otocima, ali i diljem zemlje, biti više pozitivnih primjera kao što je ovaj iz Postira…