Ako je suditi po Lovri Juragi, jednom od zapaženih sudionika ovogodišnjeg Showa „Zvijezde pjevaju“, čini se da dolazi jedna generacija koja će napokon promijeniti i oplemeniti taj zvjezdani sustav u kojem neće biti prepotencije i neznanja.
Lovro ima 22 godine, student je Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, one iste koju je završio njegov otac, koji je sjajni glumac.
Je li to privilegija, upitali smo Lovru? Očevi često znaju davati savjete djeci (dobronamjerno), a iz osobnog iskustva znam da djeca to shvaćaju kao tlaku, filozofiranje….
- U svakom slučaju mi je drago da sam dio Akademije dramske umjetnosti i da se bavim ovim poslom jer me jako veseli. Zagrebačku akademiju su završili mnogi veliki glumci te je privilegija studirati ovdje. Cijeli život sam bio u kazalištu, i kako mnogi kažu, bilo je logično da ću i sam završit u glumi. Tata na prvu nije bio za to da ju upisujem, ali je na kraju prihvatio.
Pa evo, recite nekoliko riječi u tom smislu, u smislu otac kao uzor?
- Puno puta su me pitali do sada za tatu. Tata mi nije uzor, tata mi je učitelj. Mislim da su nam svima očevi i majke životni učitelji. Od njega sam naučio kako poštovati ovaj zanat. Tata mi je najslabija točka. Sve mi je dao u životu i zato ga želim štititi. Od njega sam štošta naučio, a njegove manire usađene su u mene i na to ne želim utjecati i jako sam ponosan na to!
Glumcu je potrebna scena, gledalište, publika. Zvijezde pjevaju malo drugačija su scena, pa rekao bih na neki način i zahtjevnija. Ta druga scena traži i šarm i glas i malo glume, interpretaciju s emocijom.
- Na sceni nas uvijek štiti neko lice, a dok si dio ovog showa tu nema lica, pretvaranja… što si iskreniji sam sa sobom to si ti. Mislim da, to publika bolje prihvaća. Ja osobno ništa ne skrivam, ne prikivam nešto lažnim osmjesima ili nečim sličnim. Osobno imam stav da to nema pretjeranog smisla ni inače, ako to radimo to nam je samo pokazatelj da nismo iskreni sami prema sebi.
Po mom sudu na našoj pjevačkoj sceni ima puno „glumaca“, pjevačica i pjevača ali to im je zaludu. To je lako prepoznati. Kako ste se odlučili za pokaz na ovoj drugoj, pjevačkoj sceni?
- U jednom trenutku odlučio sam se otići na izlet u glazbeni svijet, ali nisam mu se u potpunosti uspio posvetiti pa sam odustao. Zvijezde pjevaju su me podsjetile koliko volim taj izričaj. Nakon showa pokušat ću se više posvetiti glazbi i moguće je da ću izbaciti neku novu pjesmu.
Odmor u murterskom plavetnilu mora
Evo, ove subote nastupate sa Vjekom Ključarićem u finalu. Baš uoči Svetoga Duje. Što priželjkujete, čemu se nadate? Neću pitati s kojom pjesmom, ali šansona Vam leži. Oduševili ste me s Biciklom, ali i drugim pjesmama.
- Nastup u žanru šansone bio je posebno emotivan na više razina. Prvo jer priča govori o prijateljstvu, a mislim da smo Vjeko i ja postali super prijatelji u zadnjih par mjeseci, a kao drugo naravno to da se Vjeki tu večer rađala kćer. Za finale se nadam da će nam sv. Duje donijeti sreću i omogućiti nam da uđemo u finalni krug da izvedemo naš najbolji nastup sezone. Ne priželjkujem pobjedu, ali želim da show što duže traje jer smo se svi skupa povezli na jednoj lijepoj razini.
Uz pomoć Svetoga Duje, uz Vaš talent, nakon fakultetskih obveza doći će vrijeme i za malo odmora?
- Kako moja familija sa tatine strane dolazi iz Dalmacije, preciznije sa Murtera, jako sam vezan uz taj kraj. Kako školovanje i sve ostale obaveze obavljam u Zagrebu, većinu godine sam tu, ali volim otići na obalu na odmor preko ljeta. Najviše volim odmoriti oči gledajući u plavetnilo našeg mora.
