Nova pobjeda nad Dinamom (1:0) kruna je dosadašnjeg rada Valdasa Dambrauskasa na klupi Hajduka. Izgubio je samo jednu od dvadeset utakmica, što je najbolji rezultat na početku mandata od svih trenera Bijelih otkako se igra Liga 10. Momčad je u trenutku njegovog dolaska izgledala poput razbijene vojske, a sada se pretvorila u kandidata za naslov.
Litvanac je ostavio dojam trenera koji se ne ustručava mijenjati zamisli i koji je neke hajdučkom puku dobro znane floskule sposoban provesti u djelo. Navijači splitskog kluba se u novije doba takvih stratega nisu nagledali i za njihovo dobro je važno da Dambrauskasov početak bude zaista to - samo početak, analizira Index u svom članku.
Dambrauskas je preuzeo momčad u krizi i stvorio kandidata za naslov
Dambrauskas je podigao Hajduk, što je vidljivo već iz osnovnih podataka poput omjera (14 pobjeda, 5 remija i 1 poraz) i gol-razlike (45:16). Ne smijemo zaboraviti da su Bijeli u trenutku njegovog dolaska bili daleko od vrha, a uz nikakvu igru, imali su i sramotno loš treći najgori napadački učinak u ligi.
Ipak, Dambrauskasov mandat je uz pozitivan pomak imao i svojih tmurnih razdoblja. Pad forme koji se osjetio nakon zimske pauze najviše se očitovao u četiri uzastopna derbija u kojima Hajduk nije bio ni blizu pobjedama nad direktnim konkurentima.
Nakon sumornog niza od pet kola sa samo šest osvojenih bodova, na rasporedu Bijelih stajale su tri uzastopne prvenstvene utakmice na Poljudu. U njima su na kraju uzeli maksimalan broj bodova, uz postepeno dizanje razine cjelokupne momčadske izvedbe, kao i taktičke pripreme.
Stalne prilagodbe
Najprije je teškom mukom svladan Šibenik. Dambrauskas je momčad protiv izabranika Deana Računice postavio izrazito ofenzivno. Otraga je bila defenzivna četvorka, koja je u nastavku sezone ponekad znala imati izrazito napadački orijentirane bekove, a povremeno bi jedan od njih, najčešće Melnjak, ostajao uže i u liniji sa stoperima.
Ispred njih nalazili su se Grgić i Krovinović, lijevo Biuk, desno Sahiti, a naprijed Livaja i Kalinić. Krovinović se podizao izrazito visoko, što je značilo da je Grgić često bio na brisanom prostoru kao usamljeni osigurač ispred defenzivne linije.
Hajduk je to činilo izrazito ranjivim, zbog čega je otprilike već pola sata prije kraja te utakmice Dambrauskas ispred obrane postavio dvojicu veznjaka, Marca Fossatija i Josipa Vukovića. Nakon pobjede u dalmatinskom derbiju, iduće kolo s Goricom također je pokazalo da je odustao od ultranapadačkih 4-1-3-2.
Otraga su ostala četvorica. Krovinović je operirao u ulozi desetke, Sahiti je ostao desno, Mlakar je zamijenio Biuka lijevo, ali je u vrhu bio samo Livaja, dok su u sredini umjesto usamljenog Grgića od starta bili Fossati i Vuković.
Hajduk je slavio 1:0, a Samir Toplak priznao je kako je zadovoljan što je razlika bila minimalna. Hajduk je protiv Šibenika uputio rijetko viđenih 26 udaraca, ali ni protiv Gorice nije bio naročito pasivniji s njih 15 (11 iz protivničkog šesnaesterca), što pokazuje da je i dalje kreirao šanse, ali je igrač viška u sredini davao stabilnost zbog koje tri boda nisu opasno visjela.
Stigla je i treća domaća utakmica protiv Dinama, u kojoj je Valdasovim riječima trebalo "pobijediti ili prestati sanjati". Ponovno je ispremiješao postavke svoje momčadi koja je ovoga puta u fazi napada bila najbliže sustavu 4-3-3 ili asimetričnom "rombu" s izrazito široko postavljenim Mlakarom.
Kalinić se vratio u napad, Livaja je imao uobičajeno slobodnu ulogu s mnogo spuštanja prema vezi, kao kod jedinog pogotka kada je preciznom dijagonalom započeo akciju, a Fossati, Vuković i Krovinović odrađivali su rudarski posao u sredini.
"Lomljenje vratova" i vraćanje duga navijačima
Prvo poluvrijeme bilo je makljaža i antireklama za nogomet, ali igru nije masakrirala samo grubost igrača već i sudački kriterij koji je doveo do pregršt prekida i desetominutne nadoknade. Dambrauskas se u prvih 45 minuta barem pokazao kao dobar prognozer jer je dan ranije na press konferenciji svima poručio da ne očekuju atraktivnu utakmicu.
"Neriješen ishod nije loš za Dinamo i oni ne trebaju poput nas polomiti vratove kako bi osvojili tri boda", rekao je. Suparnike je opisao kao momčad koja neće napasti, već će čekati greške druge strane.
Potez kojim je popunio sredinu viškom igrača pokazao se kao pogodak jer su hajdukovci tu odnijeli većinu duela, a širinu su im davali Mlakar lijevo i ofenzivni bek Mikanović desno, koji je i asistirao za pogodak. Hajduk je početkom drugog dijela odigrao možda najboljih 20 minuta sezone i do kraja uspješno sačuvao vodstvo.
Bijeli nisu pobijedili naročitom ljepotom igre, nego fanatičnim zalaganjem unutar jasnog sustava. Dambrauskas nije dao obećanje da će napasti, poput onog koje nije ispunio u Osijeku, ali je govorio da momčad očekuje pobjedu i za nju trenira. Spomenuo je i vatrenu podršku 3000 navijača koji su posjetili trening uoči derbija i želju njegovog stožera i igrača da im se na tome oduže.
Hajdukovi rudari pretukli su i nadigrali Dinamov vezni red
Nužnost da se "igra sa srcem, željom i htijenjem" najčešće su floskule kojima TV komentatori, ali nerijetko i sami treneri ili igrači priskaču kada ne žele ili ne mogu govoriti o nečem konkretnijem. Dambrauskas je momčad očito dovoljno motivirao na "oranje terena", o kakvom hajdučki puk uvijek sanja, ali ju je i postavio tako da se može doslovno i figurativno potući s aktualnim prvakom, piše Index.
Spomenuti rudari u sredini odradili su odličan posao. Fossati je osvojio šest, Vuković osam, a Krovinović deset duela na tlu. Za usporedbu, Gojak, Mišić i Ademi, te Ivanušec i Tolić koji su ušli s klupe, osvojili su ih ukupno šest.
Hajdukovci su ih u nogometnom smislu pretukli, naročito početkom drugog dijela kada je obrana Dinama bila natjerana u niski blok i stavljena pod najintenzivniji visoki presing. Dambrauskas je to očito tražio, a igrači su isporučili.
Nitko od njih nije igrao loše. Marko Livaja možda nije zabio sedmu utakmicu u nizu, ali je započeo akciju za pogodak, a njegov euforični pad na koljena u trenutku kada je Kalinićev felš završio u golu pokazuje da ga momčadski učinak zanima puno više od individualnog.
Zajedništvo, fajt, pokazivanje zubi i igra do zadnjeg atoma snage načelno jesu floskule, ali to prestaju biti ako se riječi pretvore u djela. Dambrauskas uoči derbija nije davao obećanja, ali je govorio o želji da se dug navijačima vrati zalaganjem i u tome je uspio. Dario Melnjak i Josip Vuković utakmicu nisu završili zbog ozljeda zarađenih u duelima.
Više ovosezonskih pridošlica u derbiju je odigralo iznad očekivanja, ali kao najveće pojačanje mogao bi se ispostaviti Valdas Dambrauskas. Trener Hajduka, sklon adaptiranju, poput mnogih je prethodnika iznio snažne riječi, ali potom i pokazao da je vođa kolektiva koji ih može provesti u djela.
