Sveučilišna galerija "Vasko Lipovac" ove subote, 9. listopada 2021. u 19 sati predstavlja još jedan zanimljivi umjetnički projekt - izložbu "Linija u šetnji - Linija nakon linije".
Izložba Nataše Govedić i Ivana Midžića istražuje jezike i stilove 311 autora linije.
Prema zamisli Ivana Midžića, linije na papiru ostavili su nastavnici, pjesnikinje, slučajni prolaznici, djeca, glazbenici, slikari, kuharice, kiparice, profesori slikarstva, prevoditeljice, fotografkinje, zanatlije.
Linija se pokazala osovinom zajedničke kreacije. Nataša Govedić tim je singularnim tragovima dodala pitanja. Za svaku liniju, jedno pitanje. Da liniju odvede još dalje. A krenuli smo od Kleejevih Pedagoških skica (1952), u kojima slavni učitelj crtanja daje prvu uputu studentima slikarstva: sugerira im da izvedu liniju u šetnju bez cilja. Misli na to da linija ima pravo odlutati, odmetnuti se, otići na nepoznato mjesto, okretati se oko sebe, krivudati, urušuti se u jednu točku ili razgranati u arhitektoniku premreženih preostora. Linija može sve jer „povući liniju“ zapravo znači stupiti u jezik slike. Naravnno, znači i „ostaviti trag“, ali s napomenom da je trag već i kompozicija. U vizualnim umjetnostima, linija je „krvna slika“. Odmah otkriva kakva je osoba povlači: oprezna, žestoka, nesigurna, samosvojna…
U kazalištu je možemo usporediti s glasom. Linija nas cjelovito autorski predstavlja. Pa i ako je za nama ostala „samo jedna linija“, to je također kompleksni singularni potpis. Neki je povlače godinama. Nekima pođe za rukom da je povuku u jednom dahu. Linija se može obazirati na granice okvira, jednako kao što ih može razbijati ili izazivati. Linija je neprestani, živi događaj. Htjeli smo obilježiti njegovu duboku komunalnost. I htjeli smo toj komunalnosti zadati pitanja, nagovoriti je na promišljanje svog gibanja.
Ono što nismo očekivali, ono čime nas je linija iznenadila, tiče se kontinuiranog nadovezivanja i nadopisivanja koje je linija izazvala. Nije stvorila samo komunalnost; stvorila je i autorsku posvećenost. Nakon zagrebačke izložbe u Galeriji Događanja, autori linija mahom su poželjeli nastaviti s crtanjem. Novom linijom odgovoriti na staru liniju. Druga linija mahom se pokazala slobodnijom o prve, kao i refleksivnijom. Mnogi su autori pažljivo pogledali tuđe linije i upili njihove putanje, poželjevši biti još zaigraniji s vlastitima. Dogodila se neka „zaraznost slobode“ i kolanja ideja; kao da smo digli rampu i linija je provalila iz traga u seriju; iz poteza u pismo. Taj moment izgradnje i svog i zajedničkog jezika linije pokazuje tendencije nastavljanja i na drugim izložbama. Linija izgleda uživa u tome da krči nove putove kroz „svoje“ ljude. Fascinantno je i koliko autorice i autori linija brinu i razmišljaju o svojim potezima. Komentiraju ih, analiziraju, raspravljaju o tome što za sobom povlači linija. Kamo je dalje voditi. I uvijek ima neka nova destinacija za dobaciti liniju, odriješiti je da isproba novo lutanje. Kao da crtamo „grad linija“, u kojem svaka linija znači ulicu naseljenu njezinim crtačima i gledateljima.
Što se autora izložba tiče, gradnja odozdo, iz ljudske ruke, iz svake pojedine teksture i senzibiliteta linije, čini nam se i kao novi oblik cerbralne, koliko i socijalne arhitekture, čija je volja za obnovom uistinu neiscrpna, zaključuje Nataše Govedić.
Pogledajte Linijadu 2021.!
Glazbeni gosti GMD Sanctus Domnio.