Malo tko od naših čitateljica i čitatelja nije čuo za Izgubljenu generaciju.
Splićani ovu sintagmu poznaju u sasma drugom kontekstu od njenog izvornog značenja. Izgubljena generacija (engl. Lost Generation) zapravo označava skupinu američkih pisaca koji su nakon Prvog svjetskog rata, 20-ih godina prošlog stoljeća, otišli u Europu i okupili se mahom u Parizu. Glavni grad Francuske je zbog svoje otvorenosti i liberalnosti tih godina postao velika komuna stranih pisaca. Među njima su bili Ernest Hemingway, Gertrude Stein, Thomas Stearns Eliot, Ezra Pound, Francis Scott Fitzgerald, John Dos Passos i drugi.
Nije nam poznato je li Damir Duplančić, kada je krenuo u svoju Odiseju na tadašnjem Radiju KL Eurodom, imao na umu gore nabrojenu plejadu umjetnika ili je samo verbalnom bravurom htio otpuhati prašinu i skinuti paučinu s mnogih uspomena koje se vežu za grad kojem je nekad pozivni broj bio 058.
Donosimo vam reportažu iz koje ćete vidjeti kako nastaje najzanimljiviji radijski program u Splitu, na Braču i šire...
Petak trinaesti
Mada će jedan od protagonista naše reportaže obrazložiti u radijskom eteru kako petak trinaesti nije datum koji bi nas trebao plašiti, pogotovo zato što ne pripadamo templarskom redu ili pak burzovnim mešetarima, koji su na taj datum platili svoje “bulete”, nas su danas, upravo na spomenuti datum, zadesile dvije velike nesreće. Prva, na koju zbilja nismo mogli utjecati, je bolest koja je bila jača od Slavonca s dalmatinskim srcem, velikog Krunoslava Kiće Slabinca. Druga, za koju sami snosimo krivicu jest ona u kojoj smo kroz jedan sudski proces dobili potvrdu sa sudskim pečatom da nas šiša kao ovce, i to dugi niz godina, zločinačka politička organizacija. Stoga smo se u maniri velikoga Igora Mandića (kao kada bi onomad spomenuti medijski lav od jednog medijskog sadržaja pravio drugi), makar mu nismo dostojni gornji gumb na košulji zakopčati, i to sve u svrhu ne bismo li popravili raspoloženje kako sebi samima, tako i našim čitateljima, zaputili do splitskog naselja gdje je na staroj infrastrukturi izraslo novo, em luksuzno, em divlje naselje. U toj smo luksuznoj faveli, gdje se gutljaji skupog šampanjca miješaju s kapulicom mladom i janjećim paprčnjacima, tražili sreću, a vidjet ćete u daljnjem tekstu i našli, i to na maloj radio postaji. Ta je radio postaja jednim dijelom smještena u nekadašnjoj perjanici splitskog turizma Hotelu Zagreb a drugim dijelom na Braču. Ljubazni su nam domaćini širom otvorili vrata i pokazali nam tako iz prve ruke kako nastaje najzanimljiviji radijski program na području Brača, Splita a i šire.
Čelane, izvuć’ ćemo ti suši
Kako je naš vapaj za povratkom Duplančićeve radio emisije imao velikoga odjeka na našem portalu i kako su nas brojni čitatelji kontaktirali na tu temu, odlučili smo se posjetiti navalni radijski tandem Vedran Sesartić - Damir Duplančić. Mada nismo pripadnici nikakve bečke škole, ipak nismo Duplex simbiozi došli praznih ruku. Uz pune ruke neretvanskih mandarina, hvarske suhe smokve i likere domaće radinosti, znali smo da nam ekipa medijskih kampanela neće zalupiti vrata pred nosom. Tako je i bilo. Budući smo svjesni da je Radio Brač radio stanica koju na životu održava vižljavost Željka Terzića i entuzijazam malobrojnih djelatnika, nismo se iznenadili činjenicom da vrhunski radijski program nastaje u skučenom šesnaestercu nekad blistavog hotela. Uz neizostavnog susjeda Antu, koji se svakog petka dođe podružiti s ekipom u studiju, ovoga je puta domaćine posjetio (makar mu se Duple prijetio da će mu izvući (s)uši) i poznati splitski glazbenik Nikola Čelan. Poklisar urbanog zvuka, nekadašnji član TBF-a i osnivač više nego uspješnog sastava Libar, poput naših radijskih domaćina svoj posao smatra pozivom, stoga od glazbe ne živi, već za nju živi. Da pobjegnemo od nepotrebne patetike, valja naglasiti kako se na većim tržištima od muzike sasma pristojno živi, dok se kod nas od iste, kao uostalom ni od radija, ni bilo koje druge kreativne rabote, ne da osigurati pristojan životni standard. Stoga nam spomenuti sve više i više počinje ličiti na starijeg kolegu Marinka Biškića, koji svojim kreativnim poduzetničkim duhom financira jednako tako kreativne glazbene projekte, koji inače ne bi ugledali svjetlo dana.
Čelan je u emisiju došao da bi, uz čašicu razgovora, promovirao novi broj - “Spaljene rane”. Dok je nama potiho, u povjerenju, šapnuo kako je u pripremi povratak grupe Libar, samo u nešto pomlađenom sastavu... I tako smo se uvjerili da je iako uspješno plovi, daleko od glazbe, kroz poduzetničke vode kod Čelana ostala upaljena ona iskra za glazbom.
Totalno drugačiji od drugih
Držeći se one Smojine maksime kako su “šporke riči” rat, rak i sl. a ne lascivni glagoli i muški ili ženski spolni organi, Duple i Sesa (kako ih prijatelji zovu odmila, za one koji ne znaju) se u emisiji ne libe u eter pustiti kolokvijalni govor ulice koji daje programu život. Takav pristup će odbiti malobrojne puritance, dok će velika gomilica slušatelja uživati u voditeljima koje drže sebi ravnima. Isto je tako i s gostima. Bilo da se s gostom znaju ili ne znaju, svojim ga pristupom odmah na prvu opuste. Tako da odmah nakon nekoliko rečenica od uštogljene najave za kakav događaj koji gost željno očekuje prezentirati pred auditorijem, razgovor dobiva novu dimenziju i često odlazi u zanimljive ćehlice koje nemaju nikakve veze s onim za što je najavljivač uključen u njihov radijski program. Kako bi se pučki reklo, “okolo kole”, pogotovo Sesa a na njegova mu pitanja maestralno otvara matinelu Duple, slušateljima na radost, izvlače iz sugovornika mnogo više od suhoparne najave događanja ili komentara jedne teme za koju se isti ili ista javila u eter.
Sve, samo ne suhoparno i šablonski
Tako je bilo i ovoga petka. Mada vas to na nikakvoj radijskoj radionici ili u školi novinarstva neće učiti da se tako postavite, mi smo za javljanja prognozera vremena saznali, osim da je u ponedjeljak velika vjerojatnost za kišu, nekoliko stvari iz njegova privatna života. Takvim načinom puštanja slušatelja u svoj intimni prostor (jer kome je zapravo bitno gdje ljetuje ili zimuje prognozer vremena i vozi li “digitalnog” ili “analognog” limenog ljubimca) radi se prisnost i odmak od tek hladne nakane da se nekoga informira je li vrijeme za ponijeti kišobran ili sunčane naočale kada se izlazi iz kuće. Valjda se u današnjem svijetu tehnologije ta informacija dobiva jednim dodirom pametnog telefona. Jednako tako, makar su velikoga poznavatelja festivala i same splitske glazbene scene Gorana Pelaića zvali da kaže riječ ili dvije u povodu smrti Kiće Slabinca, i tu je razgovor skrenuo u zanimljive stranputice. Upravo smo, slušajući između redaka saznali zašto gosta više nema na Radio Splitu i zašto smatra da cijeli Split stane tek u tristotinjak metara oko Bačvica. Ista je stvar bila i s Jakšom Matošićem koji bi u kakvoj sterilnoj radijskoj atmosferi samo najavio svoju retrospektivnu izložbu plakata u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. No, budući da dvojac iz Duplexa zna iskoristiti njegova sjećanja i minuli rad, slušatelji su bili nagrađeni reminiscencijama na nekadašnju Depandansu, Dalmatinski magazin (DALMA), Primorski magazin (PRIMA) i mnoge druge pikanterije koje nikakve veze nemaju s njegovim plakatima i izložbom. Te digresije i odlazak s niti glavne teme ne znače da će slušatelji zbog zališnosti informacija ostati uskraćeni za glavni razlog javljanja. Nekako pred kraj razgovora, bilo da to napravi Sesa ili Duple, zaustavi se ćaskanje i prijeđe na stvar te se apostrofira razlog zašto je sugovornik pozvan u eter. Za kraj smo na isti način saznali kako HULU organizira izložbu ali i dobili komentar je li bakalar jelo baš za svaki petak i jede li se sirnica samo u dane od Uskrsa...
Bićerin razgovora
Kako nam vrag (i neprijatelj u nama koji nikad ne spava) nije dao mira i kako nas je ponio koji bićerin domaćih likera manjka, kojima smo za glazbenih brojeva nazdravljali, pitali smo Duplančića ima li kakvih naznaka da se Izgubljena vrati na velika vrata i to baš na Radio Brač. - Sami ste prethodno napisali kako novci nisu u pitanju, meni je ovdje problem više tehničke neopremljenosti splitskog studija Radio Brača. Ja sam navikao ići uživo, sa svojim džinglovima, svojom muzikom... Ako uspijemo riješiti taj segment ne vidim nikakav problem da se Izgubljena emitira s Radio Brača - bio je kratak i jasan Duplančić.
Što kroz ćakulu, što kroz javljanje gostiju i dobru glazbu, u tren je prošlo nešto više od tri sata radijskog programa. Uvjerili smo se tako da ignorirajući ustaljene norme radijskih formata koji se tresu pred sponzorima i cenzurom kvazi urednika te pod palicom prekaljenih medijskih vukova, koji se na mig u sekundi usmjere ka zanimljivoj priči nastaje (valja nam to ponovno apostrofirati) pod vrlo skromnim mogućnostima program za koji se nemojte čuditi kada ga čujete da iz vremešnog tranzistora trešti kod Barbićevih u masliniku između Pitava i Jelse, s kamiona kod Bericinih dok miješaju beton u Nerežišćima ili na benzinskoj pumpi na splitskom Smokoviku. Jer, iako vanka škvare, boljeg radijskog programa od ovoga nema!
