Faruk Hadžibegić (65) rođeni je Sarajlija, odrastao na Koševskom brdu, pa je sasvim jasno da je igrao za FC Sarajevo. Gdje se u gradu rodiš, za tu momčad i igraš. Kao seniorski igrač na travnjaku je igrao od 1976 do 1995 godine. Za momčad u bordo dresovima odigrao je 241 utakmicu, zabio 25 golova i postao legenda tog kluba. Reprezentativni je dres obukao 61 put i zabio šest pogodaka. Igrao je još i za Real Betis, Toulouse, al je velik trag ostavio u Sochauxu gdje je kasnije bio i trener.
Trener je bio u još mnogim klubovima, a obnašao je dužnost i izbornika Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Posljednji klub kojeg je trenirao bio je MC Alger u Alžiru. U ruci je držao ugovor sa Hajdukom, trebao zaigrati sa jednom sjajnom generacijom Hajduka, bilo je to 1983. godine, ali mu srce nije dalo da se preseli na Poljud. Ostao je u Sarajevu, u sezoni 1984/85 vodili su mrtvu trku s Hajdukom za naslov prvaka. Kada je Hajduk trebao pobijediti na domaćem travnjaku i uzeti titulu, na Poljudu je ostalo mršavih nula – nula!
- Ja sam „mrtvi“ Sarajlija. Mojima sam reko kad umrem da me sahrane u dresu Sarajeva. Ja navijam za Sarajevo, jasno, a od drugih klubova za Velež i Hajduk. Mislim da je bila 1982. ili 1983. godina kada je meni istekao ugovor sa Sarajevom i tada sam već imao potpisan ugovor s Hajdukom. Pokojni Tito Kirigin, evo da mu se naklonim još jednom, takva veličina i Ante Žaja dogovorili su samnom prelazak u Hajduk. Kad sam se vratio sa jednog godišnjeg odmora dođem opet njima i kažem: Imamo jedan problem...! Koji problem, pitaše oni. Pa ja ne mogu da napustim Sarajevo, kažem ja.
Ako je to u pitanju, kaže Kirigin, oprostit ću ti, ako nije – uništit ću ti karijeru. Poslije smo se družili obiteljski, a ja sam zavolio Hajduk i te ljude. Zavolio sam braću Vujović, Baku Sliškovića, Ivana Gudelja, Jerolimova, Pudara, Vulića. Već sljedeće sezone mi smo se protiv Hajduka borili za titulu prvaka države; borba je bila viteška, meni prijateljska. Te smo sezone 84/85 mi bili prvaci, s Hajdukom se se naganjali, ko će dati više golova, ko će imati više bodova. I da, sjećam se da sam malo zabijao, nisam ni igrao tu poziciju blizu gola, možda neki penal ili skok iz kornera. Al sjećam se Zlatka Vujovića, bio je brz kao strijela, jedna sportska snaga, ko tigar je bio. Ili Baka kad te uhvati, kad zamahne kičmu ti slomije. Ili Ivan Gudelj koji je mogao da pretrči nas deset igrača. Tako da se rado sjećam svih tih utakmica. Mi smo poslije bili pozvani na turnir Trofej Marjana, Hajduk je valjda htio pokazati da je bolji, ali i tu smo ih pobijedili.
Svjetsko prvenstvo je pred vratima, tko su favoriti za naslov, kako vidite Hrvatsku reprezentaciju?
- Meni je drago da je Katar dobio SP. Nogomet je planetarni sport i naš je zadatak da svima to omogućimo. Nogometni je svijet uložio dodatne napore da se aklimatizira na uvjete u Katru, tu najviše mislim na termin natjecanja. Kad govorimo o Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, mislim da izbornik Zlatko Dalić izuzetno dobro vodi ekipu. Strašan je psiholog, dobro vidi nogomet, a ja kao domaći čovjek želim da odete što dalje. Polufinale ili finale. Bit će vam jako teško, jako ste kvalitetni, ali Argentina i Brazil će biti ljuti protivnici. Imaju strašnu selekciju ove godine, nikad takva nije bila. Brazilci su po meni i službeni kandidati za svjetskog prvaka jer sam pratio njihove utakmice, gledao ih u Francuskoj kad su igrali protiv Maroka. Francuska ima takav broj kvalitetnih igrača da će izbornik Didier Deschamps biti u problemu i sigurno pogriješiti jer toliko imaju dobrih igrača da će teško sastaviti momčad od najboljih. Srbiju bih spomenuo, izbornik Dragan Stojković Piksi je vratio pozitivni trend, vratili su pobjedničku atmosferu s izbornikom koji ima drski pozitivni gard povjerenja... Oni bi mogli biti neko iznenađenje s Europskog tla. Ipak, glavni favoriti su Brazil, Argentina i Francuska.
Vratio bih se još na Hrvatsku koja ima kvalitetu, igrači igraju po euro klubovima, imaju iskustvo, Luka Modrić je tu i o njemu sve puno ovisi. On će sigurno biti pozitivan, ovu mu je posljednje veliko natjecanje, danas nosi veliki Real i volio bi kada bi se oprostio u velikom stilu na Svjetskom prvenstvu u nogometu
Da Vas danas zovu da budete trener Hajduka, bili se odazvali?
- Bih, bih! Imao sam ponude s naših prostora, ali zbog svih relacija ne bi mogao biti trener Sarajeva. To su velike emocije. A kad imate previše emocija onda malo zaboravite na nogomet. Hajduk mi je nešto kao dječački san, imam stan u Trogiru, volio bi osjetiti tu Torcidu, ono što sam kad dijete cijenio. I to rivalstvo sa Dinamom je veliko vidim. Rijeka je bila dobra pa više nije... Volio bi biti trener Hajduka da još jednom osjetim tu vatru koju sam osjećao sa našim navijačima.
Tako kaže Faruk Hadžibegić koji već neko vrijeme živi u Parizu. Nogomet živi 24 sata dnevno, za sada nema nikakav trenerski angažman. Ali, nigdje mu se ne žuri. Sada će pratiti Svjetsko prvenstvo u Katru i uživati u vrhunskom nogometu.
