Subotnje jutro u sklopu programa "DOMNIO- Put sv. Dujma", u organizaciji Arheološkom muzeja u Splitu, započelo je upravo ondje gdje povijest Splita poprima svoje najdramatičnije obrise – u salonitanskom amfiteatru. Prva u nizu video reportaža koje donosi Dalmacija Danas vodi nas na mjesto mučeništva zaštitnika Splita, sv. Dujma, ali i ostalih salonitanskih mučenika.
Stazama nekada moćnog rimskog grada Salone, kustos Arheološkog muzeja u Splitu Nino Švonja sudionike je proveo kroz priču o jednoj od najvećih građevina tog vremena na istočnom Jadranu. Ako se izuzmu gradske zidine s kulama, upravo je amfiteatar bio najveći objekt u Saloni – monumentalno zdanje koje je služilo za zabavu rimskog puka, poznatu sintagmu „kruha i igara“.
Ovdje su se održavale gladijatorske borbe, ali i javna smaknuća. Upravo na tom mjestu, u areni, 10. travnja 304. godine pogubljen je sveti Dujam, prvi splitski biskup i kasniji zaštitnik grada. U danima koji su slijedili, do 18. travnja, smaknuti su i drugi salonitanski kršćani.
Salona s čak 60 tisuća stanovnika
Amfiteatar je imao tri kata – prva dva bila su namijenjena sjedećim mjestima, dok je najviša razina bila predviđena za stajanje. U doba cara Dioklecijan, Salona je brojila oko 60.000 stanovnika, što svjedoči o veličini i značaju ovog prostora.
Posebno zanimljivi detalji kriju se u rasporedu loža. S jedne strane nalazila se loža za gradske magistrate, dok je na suprotnoj strani, uz lukove koji su i danas vidljivi, bila loža namjesnika provincije Dalmacije i njegove svite. Upravo je taj namjesnik, Marko Aurelije Junije, prema svemu sudeći, s tog mjesta promatrao smaknuće.
U blizini arene nalazila su se i dva svetišta posvećena božici Nemeza, zaštitnici pravde i odmazde. Kasnije, s dolaskom kršćanstva kao dopuštene, a potom i dominantne religije u Carstvu krajem 4. stoljeća, ta su svetišta prenamijenjena u oratorije u kojima su se štovali salonitanski mučenici.
Sam čin pogubljenja sv. Dujma imao je posebnu simboliku. Prema tumačenju, bio je dekapitiran, odnosno odsječena mu je glava, vjerojatno mačem. Takav način smaknuća bio je rezerviran za rimske građane, što upućuje na mogućnost da je Dujam imao to pravo. Usporedbe radi, sveti Petar bio je razapet, dok je sveti Pavao, kao rimski građanin, pogubljen odrubljivanjem glave.
Dujam je u Salonu stigao iz sirijske Antiohije, gdje je širio kršćanstvo. Nakon pogubljenja, njegovo tijelo preuzeli su kršćani i prenijeli ga na lokalitet Manastirine, što je postalo jedno od ključnih mjesta ranokršćanske baštine ovog područja.
Arheološka istraživanja iz prve polovice 20. stoljeća dodatno su rasvijetlila važnost ovog prostora. Pronađeni su ostaci fresaka, a iznad jedne figure zabilježen je i natpis koji spominje još jednog salonitanskog mučenika – sv. Asterija.
Sljedeći video progovorit će o životu legendarnog don Frane Bulića, po mnogočemu, ocu hrvatske arheologije.
