Venecija bi u budućnosti mogla biti prisiljena na preseljenje. Nova studija, objavljena u časopisu Scientific Reports, procijenila je postojeće i moguće strategije prilagodbe za talijanski grad u odnosu na projekcije rasta razine mora iz Šestog izvješća Međuvladinog panela Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, prenosi Euronews.
Venecija, koja se nalazi na popisu svjetske baštine UNESCO-a, u posljednjih 150 godina bilježi sve češće poplave. Prošlog ljeta snažne oluje zahvatile su regiju, preplavile sustave odvodnje, a ulice su preplavile bujice.
Godine 2019. teške poplave ubile su dvije osobe i izazvale štetu od više stotina milijuna eura, a štete je bilo i na poznatoj Bazilici svetog Marka. Staklene barijere i plan obnove vrijedan 3,3 milijuna eura predstavljeni su 2023. godine kako bi se zaštitila 900 godina stara crkva, koja i dalje ovisi o plimi i oseki.
Brzo djelovanje je ključno
Znanstvenici su sada predstavili tri moguće strategije prilagodbe za Veneciju i upozorili da je brzo djelovanje “ključno”. Autor studije navodi da Venecija predstavlja primjer izazova s kojima će se suočiti mnoga niska obalna područja u narednim stoljećima, poput Maldiva i Nizozemske.
Autori procjenjuju da bi izgradnja nasipa mogla biti nužna nakon porasta razine mora od 0,5 metara, što bi se moglo dogoditi do 2100. godine, čak i ako emisije ostanu niske. Procijenjeni trošak takvog projekta kreće se između 500 milijuna i 4,5 milijardi eura.
Riječ je o nasipima koji se obično grade od zemlje, pijeska ili stijena duž obale ili rijeka kako bi služili kao zaštita od poplava. Zatvaranje lagune takozvanim “super nasipom” također bi moglo biti održivo rješenje nakon porasta razine mora od 0,5 metara. Takva bi struktura mogla zaštititi grad i od porasta razine mora do 10 metara, no početni troškovi mogli bi premašiti 30 milijardi eura.
Opcija i preseljenje grada
Kao krajnja mjera, studija navodi da bi preseljenje grada, njegovih stanovnika i povijesnih znamenitosti moglo postati nužno nakon porasta razine mora od 4,5 metara. Takav scenarij predviđa se nakon 2300. godine, a troškovi bi mogli doseći 100 milijardi eura.
Autori upozoravaju da izgradnja velikih infrastrukturnih rješenja poput trajnih barijera može trajati između 30 i 50 godina, zbog čega je rano planiranje ključno.
“Naša analiza pokazuje da ne postoji optimalna strategija za Veneciju”, rekao je profesor Robert Nicholls iz Centra za istraživanje klimatskih promjena Tyndall pri Sveučilištu East Anglia. “Svaki pristup mora uravnotežiti više čimbenika, uključujući dobrobit i sigurnost stanovnika Venecije, gospodarski prosperitet, budućnost ekosustava lagune, očuvanje baštine te tradiciju i kulturu regije”, dodao je.
Sve pogoršava globalno zatopljenje
Nicholls ističe da bi sva niska naseljena obalna područja trebala prepoznati izazov dugoročnog porasta razine mora i već sada početi razmatrati mjere prilagodbe. “S obzirom na visoku kulturnu vrijednost Venecije, jasno je da su ti troškovi nepotpuni i da nijedna mjera prilagodbe dugoročno ne može očuvati Veneciju kakvu danas poznajemo”, dodao je.
Venecija je već izložena riziku tijekom visokih proljetnih plima zbog svog položaja u plitkoj obalnoj laguni. Sezonski vjetrovi juga mogu uzrokovati i olujne udare koji potiskuju vodu preko Jadranskog mora prema laguni i gradu. Kada se visoke plime i olujni valovi poklope, poplave mogu biti ekstremne.
Globalno zatopljenje dodatno ubrzava porast razine mora diljem svijeta zbog topljenja ledenjaka i toplinskog širenja morske vode. Situaciju dodatno pogoršava činjenica da se tlo Venecije spušta oko jedan milimetar godišnje zbog prirodnih pomaka tla. Taj proces ranije je dodatno ubrzavalo crpljenje podzemnih voda ispod lagune, no ta je praksa danas zabranjena.
