Mario Kovač, član Predsjedništva stranke Dom i nacionalno okupljanje, u svom se priopćenju osvrnuo na otvaranje Srpskog kulturnog centra u Puli i pokušaje svojatanja hrvatskog glazbenog velikana Arsena Dedića, istaknuvši kako takvi događaji jasno pokazuju smjer i svrhu djelovanja srpskih kulturnih centara u Hrvatskoj.
''25. rujna 2025., svečano je otvoren Srpski kulturni centar u Puli, a otvaranje je obilježio hommage obitelji Dedić, napose Arsenu, Gabi i Matiji. Time se jasno demonstrira čemu će služiti četrdeset srpskih kulturnih centara u Hrvatskoj, provedbi politike tzv. srpskog sveta, čiji je neizostavni dio puzajuće svojatanje hrvatskih kulturnih veličina i stečevina'', poručio je Kovač.
Kovač podsjeća da ovo nije prvi put da se Arsen Dedić pokušava svojatati kroz interpretacije njegova podrijetla i imena, spominjući kako se u pojedinim krugovima govori o Arsenu kao „Arseniju“ ne bi li se učvrstila njegova pripadnost srpskom kulturnom prostoru. Međutim, sam je Dedić, kaže Kovač, jasno i nedvosmisleno odbio takve pokušaje: ''Zaboravlja se činjenica da je Arsen svojevremeno glatko odbio poziv iz Beograda da postane pripadnikom srpske književnosti. Uzvratio je pitanjem: ‘Pa kako ću ja biti srpski pjesnik ili književnik kad sam rođen u Šibeniku, u Hrvatskoj?’“, naglasio je Kovač.
Podsjetio je i da je Srpsko narodno vijeće objavilo kako je Dedić 'znameniti Srbin u Hrvatskoj', na što je Arsen jasno odgovorio da ne želi da ga se definira prema onome što SNV propagira. Dedić je, kaže Kovač, uvijek isticao svoj hrvatski identitet i kulturnu pripadnost: ''Štoviše, u jednom od intervjua Arsen govori kako su preci njegova oca ''...uzeli pravoslavlje iz egzistencijalističkih razloga'' (situacija u kojoj je pravoslavna crkva nudila određene beneficije, posjede i slično). U jednom od objavljenih članaka pitaju ga o rodoslovlju, a on u reagira kazavši da bi taj odgovor postidio SNV. U više svojih medijskih istupa Dedić se predstavlja kroz prizmu mjesta rođenja, grada Šibenika, domovine Hrvatske te kulturne pripadnosti. Poznata je njegova izjava: ‘Šibenik mi je temelj, a Zagreb nadogradnja’. Nikada, koliko je poznato, nije izjavio: ‘Ja sam Srbin’'', podsjeća Kovač.
Kovač ističe i apsurdnost izbora govornika na otvaranju, književnika Đorđa Matića, koji je 1991. napustio Hrvatsku i tek se nedavno vratio, a u javnim nastupima, tvrdi Kovač, uporno pokušava Dedića uvrstiti u srpski kulturni krug: ''Riječ je o čovjeku koji je ogorčeno napao Veljka Bulajića jer se usudio fotografirati s Vladimirom Šeksom, nazivajući ga zločincem, te koji za najvažniju jugoslavensku seriju drži onu o Vuku Karadžiću, čovjeku koji je sve govornike štokavskog narječja smatrao Srbima, a Hrvate nije priznavao kao narod'', navodi Kovač.
Kako kaže, očekivao je da će na ovakve pokušaje svojatanja reagirati šibenska gradska vlast i kulturna zajednica, no reakcija je izostala: ''Smatrali smo da bi trebala reagirati šibenska gradska vlast, pa i kulturalna zajednica, ali to je izostalo, valjda na tragu dosada vođene kulturalne politike'', istaknuo je.
U priopćenju je upozorio i na pokušaj svojatanja Gabi Novak, istaknuvši da je riječ o velikoj dami hrvatske glazbene scene, bez ikakve veze sa srpskim kulturnim i političkim krugovima: ''Majka Gabi Novak bila je Njemica, a otac Hrvat kojeg su komunisti po završetku rata bez suđenja ubili, a grob mu je do danas nepoznat. Kakve ta velika dama ima veze sa srpskim kulturnim i političkim krugom u Hrvatskoj?'' pita se Kovač.
U zaključku, Kovač poručuje da hrvatski narod mora jasno reći 'dosta' financiranju i potpori projektima koji prikriveno provode politiku tzv. srpskog sveta: ''Uvjeren sam da dolazi vrijeme kada će naš narod reći dosta perfidnoj provedbi politike srpskog sveta i svojatanju naših kulturnih velikana'', zaključio je Kovač.
