Gost emisije Nedjeljom u dva je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić.

– Institut ‘persona non grata’ koji su za mene uvele HDZ-ove općine – meni je smiješan. Ne trebaju oni meni, njima sam ja potrebniji. Krećem se u Sarajevu, ali i u općinama u srednjoj Bosni i tamo se animozitet među običnim ljudima ne osjeti, to nam servira politika – kazao je Komšić u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u dva. Dvije trećine Hrvata nije izašlo na izbore, odgovorio je na pitanje ne čini li mu se da je njegov izlazak na izbore homogenizirao HDZ-ovce.

‘I neki komunisti su smatrali da BiH treba podijeliti’

Komšić smatra kako Ustav BiH svi tumače onako kako im odgovara. Smatra da su kreatori Daytonskog sporazuma bili mudri i vodili su računa o svemu. Nisu BiH sveli na tri konstitutivna naroda nego su u tu priču uveli i one koji se ne deklariraju kao predstavnici konstitutivnih naroda i građane kao individue.

– Konstitutivnost su kao kategoriju uveli sovjetski komunisti kako bi uredili višenacionalnu, veliku državu. To su onda preuzeli jugoslavenski komunisti. I tad je bilo stavova da BiH treba podijeliti između Zagreba i Beograda, kazao je Komšić te dodaje kako je veličina Tita i kruga oko njega koji to nisu dopustili. Dodaje kako je koncept konstitutivnosti postao osnov za disoluciju BiH onog trenutka kad je nestalo jedinstvene političke ideje.

– Zalažem se za zaštitu građanina kao individue. A svjestan sam da to tako ne može biti – to nije politički nego društveni proces – društvo mora doći do točke da to hoće  – rekao je Komšić. Ponovio je svoje ranije izjave da “mu ide na živce što mu netko non stop broji krvna zrnca”, i da “to ima elemente fašizma”.

Na opasku da u Ustavu BiH piše da Hrvat treba biti član BiH kazao je: “Pa ja sam Hrvat”. Elemente fašizma vidi u činjenici što ne bi mogao ući u Predsjedništvo – da nije Hrvat. “Mi u Ustavu nemamo fašizam, nego diskriminaciju. U Ustavu piše da jedino Hrvat, Bošnjak i Srbin mogu ući u Predsjedništvo – Europski sud je zaključio da su te odredbe diskriminirajuće i naložio da ih moramo mijenjati”, kaže.

– Šta je problem. Moje dijete je rođeno u braku dva različita konstitutivna naroda. Moje dijete se po Ustavu ne može ni kandidirati za ovu funkciju. Neka se ona izjasni kako god hoće. A što će biti ako se ne izjasni”, upitao je te naglasio kako bi on takva pravila mijenjao. A po njima je morao igrati. Zalaže se da BiH ima jednog predsjednika i kancelarski sustav po uzoru na Njemačku. – Imam se pravo boriti za svoju političku ideju, rekao je Komšić.

‘Predstavljam sve građane, ne samo Hrvate’

Istaknuo je da predstavlja sve građane, a ne samo Hrvate. Objasnio je da u Ustavu BiH piše da se član predsjedništva iz redova, npr. hrvatskog ili bošnjačkog naroda obraćaju federalnom domu naroda, odnosno klubu delegata ili Bošnjaka ili Hrvata, a član iz Republike Srpske se obraća narodnoj skupštini Republike Srpske. Mi nismo predstavnici naroda, nego pripadnici naroda. Složio se da puno toga u ustavu BiH nije u redu, ali da ga mora poštovati. Želi se boriti za sve ljude, jer je to ustavna obaveza. Kada se zaklinjemo, zaklinjemo se BiH a ne narodu, ističe.

Objašnjavajući najavu da će podići tužbu zbog Pelješkog mosta, rekao je da je cijeli taj problem mogao biti izbjegnut da je ratificiran sporazum o granici koji su potpisali Izetbegović i Tuđman. Hrvatska nije imala dobru volju da se to napravi, ističe. Preferira dogovor, ne tvrdi da će do tužbe doći.

‘Opasni velikosrpski, velikoalbanski i velikohrvatski projekti’

– Kako bi BiH postala funkcionalna država BiH se mora držati standarda na koje se javno poziva – vladavine prava, borba protiv kriminala i korupcije, ljudska prava, rekao je. Ne misli da bi se Ured visokog predstavnika u BiH trebao miješati u politički život BiH. Zalaže se za “okretanje jednih drugima”.

Na pitanje mogu li se politike voditi na način da se u nekim budućim situacijama prijeti ratom, rekao je da BiH ima legitimno pravo boriti se svim sredstvima kada je ugrožena. No, u BiH više nitko nema kapacitet za rat, sva ta priča je iluzorna jer sve ono što se počelo događati 91. i 92. – ni tada ne bi bilo rata bez onoga koji je mogao osigurati dovoljnu podršku da se rat dogodi, smatra.



Komentiraj

Napišite komentar

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Upišite svoje ime