Potaknuta osobnim iskustvima i zbivanjima u svakodnevici pišem ovu kolumnu o fenomenu narcizma ili o ljudima koji „ljube sliku svoju“. Fenomen narcizma nije ništa novo ali uzima maha. U današnje vrijeme postalo je moderno voljeti sebe. Uvijek je bilo prirodno voljeti sebe, pitanje je samo u kojoj mjeri.
Sigurno ste čuli za lika koji je previše volio sebe. Nije taj na kojeg ste pomislili. Ovaj se zvao Narcis, živio je u staroj Grčkoj. Toliko je volio sebe da se nije mogao odvojiti od svog lika. Očaran tom ljepotom upao je u jezero i utopio se. Nisu ga nikad pronašli, ali njegov duh živi i danas. Svi imamo malo narcisa u sebi, a neki imaju malo više. Za “narcisa” obično kažemo da je „pun sebe“, najčešće koristi „ja“ i „moje“, opsjednut je svojim izgledom i nastupom. Ja ih znam bar desetak. Narcisa ima sve više. Neke narcise odmah prepoznate, drugi su opasniji i prikriveni i divite im se cijeli život ako ih ne prepoznate na vrijeme.
Nećemo se lagati, svima nam je potrebna malo pažnja i pohvale. Svi to volimo. Međutim, važno je napraviti razliku između zdravog i patološkog narcizma. Postoji razvojna faza u djetinjstvu u kojoj dijete smatra kako je ono centar svijeta, a završava kada mu postane svjesno kako nema moć nad svojim roditeljima, već o njima ovisi. Ova faza naziva se „fantazija svemoći“. Sigurno znate neke odrasle osobe koji ovu dječju fazu nisu nikad prerasli. Oni su uvjereni da se sve dešava radi njih i oko njih. Ostali simptomi vezani uz narcizam su zaokupljenost fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, ljepoti, neprestana potreba za divljenjem, manjak empatije, iskorištavanje drugih, zavist i arogantno ponašanje.
Jedna moja misli da ima neku veliku moć. Ima neodoljivu potrebu biti u pravu i ukazivati na tuđe pogreške. Vjeruje da je veoma posebna, zahtjeva da joj se drugi dive, druge iskorištava i s njima ne suosjeća. Krene li priča o djeci, ona je ta koja zna najbolje. Djecu doživljava kao produžetak sebe, pa od njih očekuje vrhunski uspjeh u školi i izvan nastavnim aktivnostima. Ako netko spomene da kupuje stan i tržište nekretnina, ona najbolje zna gdje kupiti stan i po kojoj cijeni, što se isplati a što ne. Najbolja je kuharica iako nitko nije probao što je skuhala, vjerujemo na riječ. Od odgoja djeteta i odgoja psa, tržišta nekretnina, rješenja ljubavnih problema, burze, skijališta, uređenja apartmana, kuhanja do političke situacije u Ugandi, sve najbolje zna. Ona uvijek ima najbolje oko sebe, doktora, odvjetnika, frizera, mesara i učitelja tenisa. Morate joj biti zavidni, zar ne?
Zanimljivo je da se narcistički poremećaj ličnosti nalazi više kod muškaraca nego kod žena. Jedan moj vjeruje da je puno bolji od drugih. Obično je potrebno neko vrijeme kako bi se zaljubio, a zapravo se uvijek zaljubi u samog sebe tj. svoju osobinu koju prepozna kod partnerice. Kako ne može ostvariti emocionalnu bliskost s njima istovremeno ima više partnerica. Misli da je iznadprosječno talentiran, pametan i zgodan. Djeluje, ali samo djeluje šarmantno i stalno radi na svom izgledu. Ono teretana đir, zdrava hrana, zdrav život. Ima problema s povjerenjem, vjeruje samo sebi. Na društvenim mrežama redovito se hvali selfijima ili slikama na kojima je on sam. Redovito objavljuje slike s atraktivnih putovanja uvjeren da druge zanima gdje je i što radi. Jako se voli hvaliti svojim aktivnostima pa tako ide na „Big fishing“ kako bi pokazao svoju posebnost u odnosu na obične ribiče. Opsjednut je materijalnim i ne propušta priliku pokazati svoj skupi veliki sat. U razgovoru obavezno ubaci neku riječ na engleskom jer tako zvuči pametnije. Kad bi bar jedan put bio nesavršen, počeli bi ga voljeti.
Prema istraživanjima, današnja generacija mladih više vrednuje novac, imidž i slavu nego skromnost, osjećaj zajedništva i pripadnosti. Po stupnju narcizma gotovo da su dosegli poznate glazbenike, sportaše, filmske i reality zvijezde. Društvo u kojem je sve više kamera, pogoduje narcizmu i potrebi lažnog prikazivanja. Društvene mreže nude alate za samoprezentaciju, zadovoljavaju žudnju za pažnjom i ekshibicionizmom te prezentiraju površne odnose bez emotivne uključenosti. Redovitim objavama na društvenim mrežama narcisi su dobili svojih „pet minuta“. Lajkovi su im duševna hrana. Što više lajkova, više samopouzdanja i osjećaja važnosti. Zahvaljujući tome, danas svi mogu biti primijećeni i poznati. Postajemo li ili već jesmo društvo narcisoidnih?
Čuvajte se ljudi pretjeranog samoljublja, lažnog samopouzdanja, osjećaja moći i grandioznosti jer takvi ljudi sebe ne vole, nisu zadovoljni i ispunjeni, nesigurni su i ne osjećaju se vrijednima a onda ni vama neće biti dobro u njihovoj blizini.
I na kraju ove kolumne o narcizmu, jedno pitanje. Tko najbolje piše kolumne? Naravno tko drugi, nego Ja.
