Ako spomenete nekome mogući odlazak psihologu najčešći komentar je „nisam ja lud, ne treba meni psiholog“. Dvadesetak godina sam u praksi, još mi nije došao netko „lud“. Oni koji idu psihologu nisu ludi, vjerujte mi. Takva terminologija odavno nije u upotrebi. „Ludo“ ili nenormalno bilo bi obrnuto od normalnog. Što uopće znači biti normalan? Normalnim se smatra ono što je u skladu sa socijalnim normama koje se mijenjaju s obzirom na vrijeme, mjesto ili kulturu. Sve više stvari stane u kategoriju „normalno“ i nadam se da će u skorijoj budućnosti biti normalno potražiti psihologa. Sigurno ste se najmanje 4-5 puta u životu susreli sa psihologom. U vrtiću, osnovnoj ili srednjoj školi, ako ste polagali vozački, na natječaju za posao, ako ste bili u vojnoj službi ili možda poznajete nekog psihologa sasvim slučajno. Po svoj prilici već ste razgovarali sa psihologom, tako da teza “samo ludi ljudi idu psihologu” otpada kao krajnje netočna. Znači niste ludi..
Čime se ne bavi psihologija?
Neki smatraju da je psihologija tajanstvena znanost i kako se psiholozi bave čitanjem tuđih misli, telepatijom i proricanjem budućnosti. Drugi pak misle, da kod psihologa idu na prijateljski razgovor gdje će naći „rame za plakanje“ i „olakšati dušu“. Čest je slučaj da dijete u školi pošalju psihologu kad nešto loše napravi kako bi ga „popravio“ kao auto-mehaničar auto koji je u kvaru. Televizijski producenti žele psihologe u svrhu procjenjivanja ljudi, njihovih motiva i osobina te procjene ponašanja pa čak i emocija. Psiholog ne sudjeluje u emisijama u kojima se poznavanje ljudske psihe koristiti za manipulaciju i izrugivanje pojedinca kako bi se gledatelji zabavljali. Kome je zabavno iznositi osobne detalje i tretirati ljude kao pokusne kuniće?
Čime se bave psiholozi i psihologija?
Jeste li znali da splitski književnik Marko Marulić u naslovu svog djela „Psichiologia de ratione animae humanae“ (Psihologija, o naravi ljudske duše) nastalog početkom 16 st., prvi u povijesti spominje riječ „psihologija“? Danas u 21 st. mi se još uvijek bavimo predrasudama „Kod psihologa? Šta će svit reć?“
Termin psihologija sastavljen je od grčkih riječi psyche (duh, duša) i logos (znanost, učenje). Prema najstarijoj definiciji i meni najdražoj, psihologija je znanost o duši. Cilj psihologije je istraživanjima steći znanje o uzrocima i načinu ponašanja ljudi te na koji način ljudi doživljavaju svijet oko sebe.Psiholozi praktično djeluju u gotovo svim domenama života: obrazovanje, zdravstvo, socijalna skrb, sport, kazneni sustav, istraživački rad, marketing i dr. Između ostalog, psiholog može testirati vaše sposobnosti, inteligenciju, osobine ličnosti ali ne gledanjem u karte, magičnu kuglu i bacanjem graha nego primjenom psiholoških testova. Kad smo kod psiholoških testova koji ispituju inteligenciju, neki smatraju da se inteligencija može uvježbati. Inteligencija je sposobnost koju imaš ili nemaš u određenoj mjeri, tu vježbanje zadataka i kondicija puno ne pomažu. Ono što možemo uvježbati je vještina kao npr. vještina vožnje bicikla.
Psihologu možete otići po savjet, smjernicu, razgovor o nekom problemu, odluci, dilemi ali i naučiti neke životne vještine kroz program Life coachinga. Psihološko savjetovanje je interaktivan proces koji zahtjeva osobno uključivanje. Jedan od najvažnijih trenutaka jest onaj kad napokon shvatimo da „nitko neće doći i učiniti me sretnim, nitko neće doći i spasiti me“. Ako želite poboljšati svoj život, morate nešto učiniti sami.
Psiholog, psihijatar, sve ti je to isto?!
Još tijekom studija, među studentima kružila je anegdota o razlici između psihologa i psihijatra „kod jednog stojiš, a kod drugog ležiš“.Psihijatar je liječnik koji je završio studij medicine i nakon toga i specijalizirao psihijatriju, bavi se psihičkim poremećajima i njihovim liječenjem. Psiholog je završio studij psihologije i samo jedan njen segment, klinička psihologija, bavi se proučavanjem i liječenjem psihičkih bolesti i pružanjem psihološke pomoći. Kome ćete se obratiti za pomoć, ovisi o vrsti problema i poremećaja. Možete psihologu i psihijatru, bitno je nekome se obratiti.
Odlazak psihologu postao je sinonim traženja psihološke pomoći. Potražiti pomoć ne znači biti slab, nego upravo suprotno, biti jak i odgovoran prema sebi.
Čitamo se.
