Kroz svoj dugogodišnji rad odnosno privatne treninge s raznim klijentima, ali i različitim rodovima policije i vojske, empirijski sam došao do zaključka da je najbolja i najsvrsishodnija kombinacija tzv. funkcionalnih treninga s kombinacijama borilačkih drilova (razni zahvati iz jujitse, grapplinga, tehnike boksa, hrvanja, itd.).
Sličan pristup odnosno implementaciju funkcionalnih elemenata snage i izdržljivosti u pripremnim ciklusima borilačkih treninga sa sportskim grupama odnosno nizom sportaša kroz natjecanja u jujitsu, combat jujitsu i grapplingu također je dalo zavidne rezultate.
Općenito je poznato da će funkcionalni trening poboljšati motoričke sposobnosti (snaga, jakost, koordinacija, ravnoteža, mišićna izdržljivost, brzina, itd.), kondiciju, koncentraciju te mišićnu masu ali sistem treniranja mora biti u kontinuitetu dok se najbolji rezultati vide kod sportaša koji su već u treningu dok je za apsolutne početnike potreban dodatan rad i trud u učenju osnova snage i izdržljivosti.
Slijedom istog i prateći moderne trendove sa Zapada i usavršavajući sisteme treninga, mnogi sportski stručnjaci i autoriteti preporučuju funkcionalne treninge snage s kombinacijom borilačkih vještina kao najbolji način za popravljanje općeg tjelesnog stanja (a samim time i psiho-fizičkog) pa je tako u kombinaciji s borilačkim elementima funkcionalni trening postao moderni trend diljem fitness i borilačkih dvorana u cijelome svijetu te je definitivno odličan odgovor na svakodnevne stresne aktivnosti i obveze. Trendovi pokazuju da ujedno i mnogi profesionalni sportaši iz raznih sportova prakticiraju takve treninge. Praktičnost primjene istog treninga se odnosni na mogućnost treniranja bilo gdje (dvorana, fitness, kod kuće, garaža, na otvorenom zraku, u prirodi, itd.) a osim treninga s vlastitom težinom tijela, rekviziti koji se koriste za treninge su najčešće girje (kettlebell), bugarske vreće, konop (battle rope), itd.
U uskoj srodnosti s navedenim je tzv „combat drill“ ili „military drill“ odnosno vojni funkcionalni trening (najčešće za specijalne vojne i policijske postrojbe) koji se puno češće izvodi u prirodi ali i u dvorani pa se treninzi izvode sa stijenama (specifičnost zbog nepravilnog oblika i težine pa je težak hvat odnosno tzv. „grip“), odsječenim deblima drveća, komadima betonskih ili željeznih cijevi raznih oblika i težina, itd., te ne postoje idealni uvjeti pa se takvi treninzi prakticiraju i kad su visoke temperature zraka odnosno jako sunce, kiša, jak vjetar, itd. Upravo u tim i sličnim uvjetima i po standardima američkih specijalnih postrojbi i marinaca (US Navy Seals, SWAT) razvijaju se i programi obuke za moderne bodyguarde i ostale srodne poslove a koji se najčešće regrutiraju iz specijalnih policijskih i vojnih postrojbi (ili pak umirovljeni pripadnici) pa svoju daljnju izobrazbu potvrđuju na raznim obučnim kampovima diljem svijeta (u Europi najpoznatiji su u Izraelu i Poljskoj a od poznatijih su EUSECA-European Security Agency, IBSA i Combat jujitsu savez) dok su instruktori većinom provjereni i aktualni i(li) bivši pripadnici elitnih specijalnih postrojbi (uglavnom majstori jujitse, instruktori krav mage, kapapa, itd.). U tom smislu još se podrazumijeva sistemsko učenje gađanja (streljaštva) s kratkim i dugim naoružanjem, temeljne obuke te metodologija postupanja. Osim činjenice da kroz takve treninge kroz relativno kratko vrijeme (ovisno o stupnju znanja i stručnom podrijetlu-vojnik, policajac, civil, sportaš, itd.) se obučavaju novi pripadnici a najčešće su to policajci i vojnici, zbog njihovih vještina, stečenih i novih znanja te iskustva, dobivaju elitne poslove zaštite i sigurnosti od čuvanja VIP osoba (poznati glumci, pjevači, političari, biznismeni te njihove obitelji) do ratnih ili mirovnih misija na Bliskom istoku. Inače, u navedenim krugovima se izuzetno cijeni hrvatskog polaznika kako zbog ratnog iskustva iz Domovinskog rata i ustaljene discipline, vještine baratanja vatrenim oružjem te poznavanjem najefektnijih borilačkih zahvata iz jujitse koja je glavna vještina u rodovima policije i vojske. Naravno da mnogi od njih odlaze u ovu avanturu zbog boljih financijskih uvjeta ali i dijelom zbog avanturizma (ima i takvih!).
Dakle, mogućnost vojnih ili „combat“ načina treninga je nekad bila tabu tema, ali danas u modernim trendovima treniranja, taj način je postao „in“, sve se više prakticira te se za iste treninge koriste razni termini ali je izuzetno učinkovit. Za sve instruktore je najbitnija stalna edukacija budući da se trendovi stalno mijenjaju jer što više znanja imaš, lakše je odabrati ono što tvom “klijentu” treba. I pristup vježbačima je jako bitan, nekome odgovara jači tempo i grupni rad, nekome individualni trening lakšeg tempa. Suštinski, kroz sve navedeno, tjelesna spremnost postignuta na razne varijacije treninga u svakom pogledu je na prvom mjestu a samim time i briga za naše zdravlje. Kvalitetan trening svakom sportašu je usmjeren na razvoj njegovih sposobnosti a vrijeme koje nađemo za redovit trening je naš najveći saveznik.
