Nesporno je da je Hrvatska velika sportska nacija, a tome u prilog idu sjajni sportski uspjesi hrvatskih sportaša na međunarodnoj sportskoj sceni koji su sve veći i globalno prepoznatljivi, od pojedinačnih do ekipnih sportova. Treba imati na umu da sportski uspjesi se ne mjere samo po broju osvojenih medalja u pojedinim sportovima, nego po doživljaju uspjeha sportaša među narodom. Naravno da je osim domoljubne simbolike važna i ekonomska strana međunarodnih sportskih uspjeha. Hrvatska je godinama nizala sjajne sportske uspjehe u rukometu, košarci (nekoć!), vaterpolu, tenisu, skijanju, jedrenju, borilačkim sportovima te mnogim drugim sportovima, ali niti jedan sport nije tako snažno ujedinio naciju kao nogomet. U Hrvatskoj djeluje preko 16 000 sportskih udruga, a jedan od najpopularnijih sportova je nogomet s približno 1500 registriranih klubova i više od 130 000 natjecatelja.
270 milijuna profesionalnih nogometaša
Od Domovinskog rata odnosno početka stvaranja Republike Hrvatske, nastupi nogometne reprezentacije bili su u znaku nacionalne identifikacije i afirmiranja Hrvatske ne samo na sportskom planu, već i na političkom ali i ekonomskom. Ne postoji veći ambasador od sporta i poznatih sportaša, a u Hrvatskoj su zasigurno najveći i najutjecajniji ambasadori upravo nogometaši i naša nogometna reprezentacija.
Također, nogomet je globalno jedan od najpopularnijih i najgledanijih sportova, s velikom investicijskom ekspanzijom u zrelim demokratskim državama (prije svega europskim) te mnogim drugim državama svijeta poput Kine, SAD-a, Japana, Arapskih država, itd. pa se često naziva i najvažnijom sporednom stvari na svijetu. U svijetu je registrirano više od 270 milijuna profesionalnih nogometaša, a ova brojka je možda i veća ako ubrojimo rekreativce i stručno osoblje u nogometnoj industriji. Međutim, u zadnjih dvadesetak godina nogomet je počeo dobivati negativan prizvuk zbog velike povezanosti s politikom i zbog niza koruptivnih afera. U zadnjih nekoliko godina tako su izbile razne afere u krovnim organizacijama kao što su npr. FIFA i UEFA (primjer s bivšim čelnicima Blatterom i Platinijem, prvenstveno zbog primanja mita prilikom biranja domaćina velikih prvenstava odnosno kupnje glasova) gdje su svi koji su imale bilo kakve veze s aferama smijenjeni i procesuirani, bez obzira na funkciju i društveno-politički položaj. I samo ono što je dostupno javnosti je previše a prava istina je zasigurno puno gora.
Hrvatska je iz anonimne države pogođene ratom postala svjetska nogometna velesila, treća reprezentacija na svijetu kao najveće iznenađenje Svjetskog prvenstva '98. u Francuskoj te druga na svijetu u Rusiji 2018. godine što je više nego ikada raspametilo i ujedinilo cijelu naciju. Sjajne igre naših Vatrenih uveseljavale su hrvatski narod tijekom čitavog turnira u Francuskoj nakon toliko teških ratnih godina, a lani u ovo doba zbog sjajne ruske priče euforija u cijeloj Hrvatskoj je bila na vrhuncu, ništa nije bilo važnije nego nogomet i radost koju su pružali naši Vatreni.
Bunt kod naroda, posebno kod navijača Hajduka
Od početaka hrvatske samostalnosti do danas, Hrvatska nogometna reprezentacija nije se jedino uspjela kvalificirati na Europsko prvenstvo 2000. godine održano u Nizozemskoj i Belgiji te na Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici 2010. godine. Naši nogometni velikani poput Modrića, Rakitića, Mandžukića, Rebića i ostalih, sinonim su hrvatskog nogometnog uspjeha i neizmjerne popularnosti i radosti kod svih Hrvata, ali bolna je činjenica da je kult i ugled Hrvatske nogometne reprezentacije kroz godine se okaljao te je narušen zbog različitih (političkih i ostalih) afera što se odražava na stanje u hrvatskom nogometu i sve je više onih koji bojkotiraju praćenje nogometne reprezentacije. Najmanje je to zbog naših nogometnih ikona već mnogo više to je zbog toga kako i na koji način se HNS u zadnjih 15 godina odnosio maćehinski prema Dalmaciji, Splitu i Hajduku. Stječe se dojam da državne institucije sve te godine nisu (htjele?) pravovremeno detektirale i sredile anomalije u Savezu, a što je posljedično stvorilo bunt kod naroda, posebno kod navijača Hajduka (Torcide) koja je na svoj specifičan način sve ove godine vodila „bitke“ iz protesta i inata. Bilo je nesumnjivo i krivih poteza navijača, prvenstveno onih koji se odnose na huliganizam koji nitko ne odobrava i kojem nema mjesta u sportu, krivih poteza klubova, objektivne i subjektivne odgovornosti. Ali kako to već biva, sport treba politiku, a politika treba sportaše pa tako danas npr. HNS ne vode sportaši već mahom osobe nametnute (nekoć slavni nogometaš danas je samo marioneta) i politika sad pokušava riješiti problem koji je praktički sama uzrokovala.
Nogomet je tako kao nijedan drugi sport postao simbol i način propagiranja političkih elita, ali bez političke odgovornosti. Kad svatko preuzme odgovornost za svoje postupke, našem društvu će biti bolje ali očito kao mlada demokracija moramo proći još mnoge faze etičke i moralne tranzicije do potpunog sazrijevanja.
Sport je Hrvatskoj služio kao snažno sredstvo nacionalne identifikacije i naši sportaši bili su i ostali najveći i najbolji promicatelji naše Domovine, ali su bili i bit će dio političke propagande jer su se sve političke elite od nastanka države do danas uvijek trudile tko će se više umiliti sportskim pobjednicima. Osim grljenja pobjednika, preuzmite odgovornost, pokažite poniznost, stanite i uz one slabe i potlačene, vratite nadu izgubljenim generacijama, potaknite društvo da vjeruje i učinite ga jačim za buduće generacije koje dolaze (da ne odlaze!).
