Kolege tuguju: “Možda bi Saša bio živ da se ne štedi na policajcima i opremi”

Je li normalno da smo satima na motorima, u autima i nakon napornih radnih sati moraš žuriti za bazu da bi riješio papirologiju do određenog sata, kažu policajci iz "Kobri" koji više ne znaju kome se obratiti

“Najveći dio odgovornosti za smrt kolege snose naši šefovi! Saša Modrić danas bi vjerojatno bio živ da nas zbog štednje ne tjeraju na nemoguće. Mi nismo ljudi, mi smo im potrošna roba za nabijanje statistike i očuvanje položaja” – tužni su, bijesni, ogorčeni i u suzama momci iz Mobilne jedinice prometne policije.


Novinari 24 sata su razgovarali s njima o njihovom kolegi kojeg su izgubili. Kažu, svjesni su opasnosti svoga posla, svjesni su da ljudi u prometu gube živote, ali ne mogu više podnijeti koliko je sustav bezobziran prema njima, koliko se malo ulaže u sigurnost i osnovnu tehničku prevenciju da bi se nesreće svele na minimum.

Spavao u Vinkovcima, išao u Sl. Brod pa u Zagreb

– Kako je moguće da policijski motorist vozi na ljetnim gumama, a temperatura je vani nula, dva, pet ili šest stupnjeva? Kako je moguće da je Saša kobnog dana spavao u Vinkovcima, motorom otišao raditi u Slavonski Brod od 11 do 17 sati i nakon toga, zajedno s ostalima, gas za Zagreb, jer moraš stići na sekundu napisati sva izvješća i biti gotov do 21 sat kako ne bi imao ni minutu prekovremenog! Pa je li to normalno da smo satima na motorima, u autima i nakon napornih radnih sati moraš žuriti za bazu da bi riješio papirologiju do određenog sata – momci iz “Kobri” više ne znaju kome se obratiti, koga zamoliti za pomoć.

Za nabijanje tempa najviše krive svog zapovjednika. Brine samo, tvrde, da tko od njih ne bi slučajno imao koji prekovremeni sat i ‘”oštetio” MUP za 20 kuna.

– Nije to samo kod nas u Kobrama tako. Posvuda, ali sve ovisi tko ti je šef i kako se tko zalaže za tebe. Ponašaju se kao da troškove plaćaju iz svog džepa, a naši su životi ionako nevažni – ogorčeni su.


Kako se na motorima ne voze od studenog, pa dok ne zatopli, na njima su stalno iste gume. Ove koje imaju, kažu, nikako ne odgovaraju trenutnim vremenskim uvjetima. Osim toga, gume čak nisu niti nove. Odstoje zimu, propadaju, nakon toga na tim istim gumama moraju voziti velike brzine u potjeri za onima koji divljaju po našim cestama.

– Ništa nije bolje ni s autima. Na presretače nam montiraju gume stare po tri, četiri godine. I onda takva guma pukne pri većoj brzini, i? – pričaju, dakako anonimno.



Nabijaju im i kazne. Nije se jednom desilo da im se netko zabije u auto ili oni oštete auto tijekom potjere. Tad im se uredno piše kazna za izazivanje prometne nesreće, pa dečki iz svog džepa plaćaju po 1.500 kuna.

– Pa to nam je posao, ne ganjamo svojevoljno nekoga tko nam bježi. Ne idemo na kavu nego radimo svoj posao. Hoće li više netko nešto napraviti za nas? Hoće li DORH pokrenuti istragu oko smrti našeg kolege? – pitaju se policajci koji će u petak u 14.30 sati na gradskom groblju u Samoboru ispratiti tragično poginulog kolegu.

Cijeli članak možete pročitati ovdje.

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime