Jučer je počela nova nastavna godina, a s njom i dugo najavljivana reforma našeg obrazovnog sustava. Velik dio te reforme tiče se primjene tehnologija u nastavi, čime će hrvatske škole pokušati uhvatiti tehnološki korak 21. stoljeća. A kada su tehnologija i obrazovanje u pitanju, samo je nebo granica kada govorimo o mogućnostima. Svjestan je toga i Klišanin sa zagrebačkom adresom, Ante Vetma, koji je osmislio glazbenu edukativnu igru "Ton po ton". Radi se o skupu igara koje su napravljene kao vježbe za razvijanje glazbene pismenosti. Sve ono što glazbene škole traže u nastavnom programu solfeggia kroz ove igre se može naučiti, izvježbati i dovesti do razine da čitanje nota nije ništa teže od čitanja slova.
Tako je 30-godišnji Vetma u svom projektu iskoristio svoju zavidnu glazbenu naobrazbu i znanja iz programiranja. Diplomirao je klavir 2013. godine s najvišim pohvalama na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi profesora Rubena Dalibaltayana. Tijekom školovanja osvojio je brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima u kategorijama solo klavira i komorne glazbe, a svoje je golemo iskustvo odlučio pretočiti u virtualnu igru "Ton po ton".
Porazgovarali smo s talentiranim glazbenikom.
Što je "Ton po ton", o čemu se točno radi?
- „Ton po ton“ je skup igara koje su napravljene kao vježbe za razvijanje glazbene pismenosti. Sve ono što glazbene škole traže u nastavnom programu solfeggia kroz ove igre se može naučiti, izvježbati i dovesti do razine da čitanje nota nije ništa teže od čitanja slova.
Odakle ideja?
- Radim u glazbenoj pedagogiji otkad sam diplomirao na Muzičkoj akademiji 2013. godine i u ovih šest godina se konstantno provlače isti lajtmotivi kad je u pitanju rad s djecom. Roditelji ih upisuju u glazbenu školu jer djeca pokažu interes i neku vrstu talenta, ali je danas tempo života toliko brz da velik dio te djece nema strpljenja za onakvu vrstu nastave kakva se održava već desetljećima. Pritom ne mislim ništa loše o tradicionalnim metodama glazbene naobrazbe, ali danas to jednostavno nije dovoljno.
Često sam viđao situacije da djeca imaju problema s osnovnim elementima glazbene pismenosti, a da istovremeno nevjerojatno brzo rješavaju različite zagonetke u igrama na laptopima i mobitelima. Ideja se i razvila iz te misli – zašto ne bi kroz igru učili čitati note, vježbati ritam, ljestvice, intervale i ostalo; umjesto da vrijeme troše na besmislene igre drugih žanrova.
Postoji li već takva igra?
- Postoji nekoliko igara koje su slične, ali je uvijek problem lokalizacije i nastavnog programa. Recimo, prevladavaju igre s anglosaksonskog tržišta, a kod njih se koriste drukčiji nazivi za note i oktave. Tako je njihov ton „B“ kod nas „H“, a naš ton „B“ je njihov „Bb“. Takvih primjera je puno pa je postojala potreba za razvijanjem domaće igre koja slijedi onaj sadržaj koji učenik sluša u učionici solfeggia ili instrumenta. Drugi veliki problem s igrama koje smo istraživali uoči početka razvoja bio je taj što se jako često igre previše baziraju na zabavu. Pa tako note imaju krila, leptirići lete oko ljubičastog violinskog ključa i slično. Kroz takve igre se brzo prolazi, ali se nauči jako malo ili ništa. „Ton po ton“ je u tom smislu ozbiljnija igra i fokus je na vježbanju i učenju. Naravno, kako bi djeci bilo zanimljivo tu su i rekordi, dvoboji dvaju igrača, različiti nivoi i slično.
Za koga je igra namijenjena?
- Na našoj web stranici smo naveli da je igra namijenjena djeci od 6 do 16 godina, ali nju može igrati bilo tko. Odrasle osobe koje bi htjele naučiti barem osnove glazbene pismenosti moći će prolaziti kroz igru bez problema. Također, isprobali su je i učenici koji ne pohađaju glazbene škole i oni također mogu rješavati zagonetke i naučiti nešto novo.
I sam si kasno krenuo u glazbenu školu...
- Glazbenu školu sam upisao u 13. godini, pa sam kroz dvije godine pripremne škole završio osnovno obrazovanje i onda direktno upisao srednju glazbenu školu. Kako mi je rekao prijatelj i kolega pijanist Aljoša Jurinić – i on bi igru koristio da je postojala u njegovo vrijeme, pa tako i ja iskreno mogu reći da bih ju i ja koristio. Nažalost, ništa slično nije postojalo, ali srećom tad je vrijeme prolazilo puno sporije nego danas i uz sjajne nastavnike kakve sam imao sve se moglo saznati i naučiti. Svojoj osnovnoj školi Petra Kružića u Klisu sam zato u dogovoru s ravnateljem Nevenom Tešijom poklonio besplatne licence za sve učenike koji izraze interes za igru. Obzirom da su mi i nastavnici te škole i cijela lokalna zajednica ostali i danas, 15 godina kasnije, uzori i prijatelji – drago mi je da mogu uzvratiti na neki način.
Kakve su reakcije korisnika?
- Reakcije su izuzetno pozitivne. Posebno mi je drago što su velik interes pokazala djeca koja su voljela dolaziti na nastavu klavira, ali im solfeggio nije bio previše drag. Nekoliko njih je isprobalo igru i sami su sebe izazivali tako da žele pokušati ponovo neki nivo riješiti brže i točnije. Dovoljno je odigrati par puta neku igru da to bude korisno, a djeci vrijeme za laptopom ili mobitelom prođe puno brže nego za kajdankom. Naravno, jedno ne treba isključivati drugo, ali novih tehnologija se ne treba plašiti, što često čujem od roditelja. Ako ih se koristi u dobru svrhu – mogu biti nevjerojatno korisne. Kolege profesori instrumenata i teorijskih predmeta su pozdravili „Ton po ton“ i neki od njih su mi kroz prošlu godinu aktivno pomagali oko prilagodbe nastavnim materijalima. Svi su u pravilu naglašavali kako su ovako nešto tražili već godinama. Bilo je par situacija kad su i najsavjesniji od kolega kasnili na nastavu jer su htjeli pokušati još jednom odigrati neki nivo da sruše nečiji rekord.
Kako do igre?
- Igra se može igrati na svim uređajima – mobitelu, tabletu, laptopu ili PC, a sve to je udaljeno jedan klik: www.tonpoton.com
