Na oduševljenje prisutnih, svoju prvu kaštelansku premijeru u kinu “Sveti Juraj” u Kaštel Sućurcu doživjela je predstava “Miljenko i Dobrila” u režiji Mladenke Gruica, prema djelu Marka Kažotića, koju je prilagodio Dinko Morović. Nakon premijernog prikazivanja u zagrebačkom kazalištu Vidra, početkom veljače, protekle subote uoči Dana grada Kaštela u predstavi je uživala i kaštelanska publika.
Najpoznatije ljubavnike s ovih prostora utjelovili su Pere Eranović i Ana Perković, a prepuna dvorana sućuračkog kina potvrdila je da je premijera ove istinite tragične ljubavne priče bila i više nego uspješna. Predstavu je kaštelanska publika dobila na poklon od strane organizatora Turističke zajednice i Grada Kaštela povodom proslave Dana grada koji se obilježava svake godine 4. ožujka. U predstavi su sudjelovali gostujući glumci, KUD Ante Zaninović, Kliški uskoci, KUD Karol Wojtyla, KUU sv. Kliment.
– Za priču o Miljenku i Dobrili sada zna cijela Hrvatska, što nam je i bio cilj. Riječ je o istinitoj priči utemeljenoj na povijesnim činjenicama i zapisima na čijem ćemo brendiranju svakako raditi i dalje s ciljem promocije Kaštela i izvan granica Lijepe naše. Cilj nam je da Kaštela, ali i cijela Hrvatska budu prepoznati kao domovina Miljenka i Dobrile, odnosno hrvatskih Romea i Julije – istaknuo je gradonačelnik Denis Ivanović koji je nazočio predstavi zajedno sa svojim suradnicima.
Podsjetimo, priča o Miljenku i Dobrili najpoznatija je istinita povijesna priča s ovih prostora. Naime, u drugoj poloci 17. stoljeća u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je Dobrila, a u obitelj Rušinić Miljenko. Dvoje mladih zaljubilo se, no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu, Dobrila je bila pod strogim nadzorom, a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. Nakon toga, Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje. Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela, Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir, a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe, naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo. Pokušavajući pronaći Dobrilu, Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje. Nakon što je u kolovozu 1690. godine obavljena vjenčana ceremonija, Dobrilin je otac, ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka, iz osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum, razboljela se i nedugo potom umrla. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici sv. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnikom”, a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca – Vitturijev i Rušinićev.