Potkornjak je posljednjih nekoliko godina doveo u opasnost marjansku šumu. Aktualna sanacija probila je sve moguće spomenute rokove i krajnje je neizvjesno i kada će biti dovršena i kakve će rezultate postići.
Dok će splitski gradski vijećnici i javnost tek čuti izvješće o dosadašnjem tijeku sanacije marjanske šume, zanimljiva objava osvanula je u popularnoj Facebook grupi Split kroz povijest.
Naime, objavljen je scan članka iz Slobodne Dalmacije koji je objavljen 18. lipnja 1965. Članak je iznimno zanimljiv jer govori o stanju marjanske šume koja je bila ugrožena zbog potkornjaka, a čak se koristila fraza da se borovi bore za vlastiti život. Za mišljenje se pitalo i stručnjaka.
Sadržaj članka koji je aktualan kao da je pisao u današnje vrijeme, pročitajte u nastavku.
"Marjan je već odavno postao simbol Splita, njegov najživlji i najzapaženiji dio. Svoju široku popularnost stekao je u prvom redu zahvaljujući daru prirode. Ali bili bismo nepravedni kada ne bismo spomenuli i doprinose čovjeka, njegove ogromne želje da Marjan postane ono što danas jest.
Izgrađene su suvremene komunikacije duge ukupno preko 30 kilometara.
"Dovedena" je tekuća voda na drugi vrh Marjana. Tu su Oceanografski institut, Prirodoslovni muzej, Botanički i Zoološki vrt, Galerija Meštrović... Sve je to dovoljno da Splićani s ponosom spominju Marjan.
Ali malo tko zna da je park-šuma Marjan bolesna, da je terorizira bogata fauna raznih potkornjaka, da je tlo osiromašeno, da se bor sve teže opire štetočinama. Nažalost, postoji opravdana bojazan da marjanska park-šuma bude prorijeđena, pa čak i uništena. To, naravno, nitko ne bi želio i to nitko neće dopustiti. Ali po sadašnjoj situaciji, marjanski borovi vode ogorčenu borbu za goli život.
Da bismo dobili što vjerodostojniju sliku o šumi na Marjanu, obratili smo se inž. Petru Markoviću, profesoru Pedagoške akademije, čiji su studije upravo o ovom području vrlo zapažene u jugoslavenskim naučnim krugovima.
- Greška koju ja smatram značajnom za sadašnje kritično stanje marjanske šume - rekao nam je - u prvom redu je nedostatak regulacionog plana za cijeli marjanski poluotok. Nije se osim toga smjelo dopustiti skidanje marjanske prostirke (lišće i borove iglice) jer je time onemogućena regeneracija tla i oduzeta mogućnost borovima da se prehranjuju. Jedno je vrijeme postojala štetna praksa da se ruše takozvani suhozidi i zamjenjuju betonskim, čime se smanjila mogućnost zadržavanja zemlje koje je bilo sve manje. Zbog toga je ionako tanko tlo postalo još tanje i nemoćnije.
U regulacionoj osnovi marjanskog polutoka koja je već izrađena (potrebno je sao da se raspiše natječaj u jugoslavenskim okvirima) predviđeno je uklanjanje svih dosad učinjenih grešaka, kao i rekultivacija marjanskog pojasa mediteranskim šumama (česmina, bijeli bor, maslina i dr.).
- Kada se to bude provelo, nećemo strahovati od napada borova prelca - rekao je na kraju profesor Matković - i Marjan će svakako postati isključivo u pravnom smislu rekreacioni centar Splićana i turista."
