"Pomažemo riješiti problem", naglasili su ovih dana iz stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja (HDS ZAMP), reagirajući na nevjerojatan slučaj da je nad Dobrovoljnim vatrogasnim društvom Luka Vrbovec pokrenut stečaj zbog neisplate naknade ZAMP-u.
Hvala, kao da jeste
Naime, u dvorani koja je u sklopu DVD-a održavaju se svadbe, a kontrolor ZAMP-a utvrdio je kako oni ne dobivaju nikakvu naknadu za korištenje glazbe. Sve je završilo na sudu, a ishod je dobro poznat: DVD je u stečaju, mještani bez vatrogasaca, a sve uz pomoć ZAMP-a, piše Index.
No kako je moguće da je ZAMP mogao dobiti na sudu te "ugasiti" vatrogasce? Prije svega, to treba zahvaliti bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću koji je bio tajnik HDS ZAMP-a od 1987. do 2000. godine, a nakon toga do 2008. godine član predsjedništva.
Josipović je zaključio da su najspornije - svadbe
Josipović je prije svega najzaslužniji i za donošenje Zakona o autorskim pravima iz 2003. godine u predvečerje mandata vlade Ivice Račana, a koji je donesen po hitnom postupku. Tada je umjesto uspostave njemačkog modela zaštite autorskih prava koji su usvojile gotovo sve tranzicijske zemlje, uključujući i susjednu Sloveniju, donesen zakon koji je omogućio jednoj građanskoj udruzi da potpuno samostalno i proizvoljno utvrđuje, ubire i troši autorske naknade.
No puno bitnija za ovu priču je činjenica da gašenje vatrogasaca ne bi bilo moguće bez Josipovića. Naime, 2002. godine Josipović je objavio znanstveni rad pod nazivom "Prekršaji protiv autorskog prava - Realitet i perspektive u svjetlu novog prekršajnog zakonodavstva". U tom znanstvenom radu problematizira i objašnjava pravnu osnovu za naplatu glazbe za vrijeme vjenčanja. Josipović je smatrao kako je korištenje glazbe na svadbama jedan je od najspornijih aspekata sudske prakse prekršajnih sudova.
"Ako se svadba (ili druga proslava) organizira u ugostiteljskom objektu, očito postoji trojni odnos: ugostitelj – stranka (slavljenik) – autor. Ugostitelj svoju ekonomsku ponudu, koja uključuje iznajmljivanje objekta, hranu i piće te glazbu, nudi slavljeniku i njihov odnos je očito ekonomske (poslovne) prirode, a ne odnos obiteljskih veza. U takvom je slučaju neispravno javnost i obveznika
traženja dozvole tražiti analizom odnosa u slavljeničkoj grupi, pa prema broju gostiju zaključivati postoji li uži krug ljudi povezanih uobičajenim rodbinskim i prijateljskim odnosima", pisao je Josipović u svom radu, objašnjavajući i "trikove" na koje sudovi ne bi smjeli nasjedati.
"Jedan od trikova koje je razvila praksa jest i to da ugostiteljski objekt navodno daje samo prostor, a glazbu osigurava obitelj koja slavi. Time ugostitelji, koji zapravo nude cjelovitu ponudu otvorenu raznim grupacijama građana, 'skrivaju' svoju organizatorsku funkciju i teret prekršajne odgovornosti prebacuju na organizatore (mladence?). Analiza odnosa pokazuje da je, bez obzira na deklarirani odnos, organizator priredbe ugostitelj, a slavljenici su korisnici usluge. Zato ugostitelj ne može svoju originarnu obvezu da ishodi dozvolu, prijavi izvedena djela i plati naknadu prebaciti na treće osobe", objašnjavao je Josipović u svom radu.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
