Prije nego što su rimske legije, zakoni i latinski jezik postali svakodnevica, istočna obala Jadrana bila je mozaik ilirskih plemena, snažnih, ratničkih i duboko ukorijenjenih u svoj prostor. Među najvažnijima bili su Liburni na sjeveru, Japodi u zaleđu, Iapodi, Breuci, Mezeji, Ardieji, moćni Delmati u središnjoj Dalmaciji te Daorsi na jugu i Hercegovini, sa središtem oko današnjeg Stoca, s utjecajem koji je sezalo sve do doline Neretve i Jadranskog mora.
Ti narodi nisu živjeli izolirano. Naprotiv, već stoljećima prije rimskih osvajanja bili su u dodiru s grčkim kolonijama, trgovinom, idejama i kulturnim utjecajima Sredozemlja. Upravo su Daorsi među ilirskim plemenima bili najdublje uronjeni u helenistički svijet – imali su urbane centre, novac s grčkim natpisima, fortifikacije i aristokraciju koja je razmišljala mediteranski, a ne isključivo plemenski.
No taj izbor imao je cijenu.
Daorsi između Rima i Delmata
Za razliku od ratobornih Delmata, koji su desetljećima pružali žestok otpor rimskoj ekspanziji, Daorsi su se svjesno približili Rimu, videći u njemu savez protiv jačih i agresivnijih susjeda. Time su se našli u izravnom sukobu s Delmatima, za koje je Rim bio smrtni neprijatelj.
Ta politička orijentacija dugoročno je spasila daorsku elitu, ali je ubrzala ono što će povijest neumoljivo potvrditi: nestanak ilirskog identiteta kroz integraciju u rimski sustav. Jedan od najsnažnijih instrumenata te integracije bila je – vojska.
U stalom postavu Muzeja grada Splita nalazi se rimska vojna diploma sa vrlo zanimljovoj pričom. Zanimljivo, ovaj artefakt je pronašao Marko Marulić, otac hrvatske književnosti.
Veneto, sin Dita: Ilir koji je postao Rimljanin
U središtu ove priče nalazi se čovjek čije ime danas znamo zahvaljujući bronci: Veneto, sin Dita, označen u izvornom latinskom tekstu kao pripadnik zajednice zapisane kao Daverso – oblik koji se u historiografiji opravdano povezuje s Daorsima.
Veneto nije bio rimski građanin po rođenju. Bio je auxiliarius, pripadnik pomoćnih postrojbi Rimskog Carstva, u ovom slučaju cohors III Alpinorum. Takve su postrojbe bile popunjavane upravo lokalnim stanovništvom iz osvojenih ili savezničkih krajeva – Ilirima, Tračanima, Hispanima, Galima – svima onima koji su Rimu davali ljude, ali ne i punopravne građane.
Što je značila vojnička diploma
Rimska vojnička diploma nije bila tek uspomena na službu. Bila je pravni dokument od iznimne važnosti, izrađen na dvjema brončanim pločicama, službeno ovjeren i pohranjen u državnim arhivima. Dodjeljivala se nakon 25 godina vojne službe (ponekad i nešto manje) u pomoćnim postrojbama.
Diploma je Venetu donijela ono najvrjednije što je Rim mogao ponuditi ne-Rimljaninu: rimsko građanstvo (civitas Romana) i pravo zakonitog braka (conubium). No još važnije – ta su prava vrijedila i za njegovu suprugu Madenu, kćer Plarentisa, te za njihova sina Gaja, koji je od tog trenutka pravno postajao Rimljanin od rođenja.
Jednim carskim potpisom, pod vlašću cara Domicijana, čitava jedna obitelj prelazila je iz ilirskog svijeta u rimski.
Građanstvo kao cijena opstanka
U tome leži i najveća povijesna težina ovog dokumenta. Iako je dodjela građanstva značila socijalni uspon, pravnu sigurnost i nove mogućnosti, ona je istodobno bila i mehanizam sustavne romanizacije. Imena se latiniziraju, lokalni običaji potiskuju, a plemenska pripadnost postaje tek fusnota u službenim zapisima.
Veneto, nekadašnji Daors, u pravnom smislu više nije pripadao ilirskom svijetu. Njegov sin Gaj već je bio Rimljanin, bez ikakve potrebe da se poziva na staro podrijetlo. Upravo su takvi procesi, umnoženi kroz generacije, doveli do postupnog nestanka autohtonih identiteta istočne obale Jadrana.
Zašto je ova diploma danas važna
Kopija diplome Veneta, sina Dita, danas izložena u stalnom postavu Muzeja grada Splita, nije samo muzejski eksponat. Ona je opipljiv dokaz jednog prijelomnog razdoblja, trenutka kada se ilirski svijet lomio između otpora i prilagodbe.
Za ljubitelje povijesti, osobito one fascinirane ilirskim plemenima, ovaj predmet predstavlja rijetku priliku da se povijest vidi kroz sudbinu pojedinca, a ne samo kroz ratove, careve i legije. U jednoj brončanoj ploči sažeta je drama cijelog prostora – od helenističkih Daorsa i ratova s Delmatima, do rimskih diploma i gubitka starog identiteta.
